U Strojarskoj tehničkoj školi Fausta Vrančića u Zagrebu raspored je u 25 tjedana promijenjen čak 13 puta

O tome što je donijela prva godina provedbe modularne nastave u strukovnim školama bilo je govora na panel-raspravi „Izazovi provedbe modularne nastave”, u organizaciji Školskog sindikata Preporod, Sindikata znanosti i visokog obrazovanja te Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.

Domagoj Lisjak, nastavnik u Tehničkoj školi u Virovitici naglasio je kako je proces planiranja modularne nastave izgledao poput „šume informacija”, pri čemu su vidljivi rezultati lošeg planiranja koji su doveli do preopterećenosti nastavnika.

Nedostatak sati

– S jedne strane, uzrok takvom stanju je što smo prekasno dobili informacije koje su se ticale ishoda učenja i postotnog udjela svakoga od njih u ukupnoj satnici modula pa sad to radimo na razini škole i moramo raspored sati mijenjati gotovo svakoga tjedna kako bi se zadržao kontinuitet i pratio hodogram realizacije ishoda učenja – rekao je Lisjak te naglasio da je povećanje satnice pojedinim nastavnicima neravnomjerno raspoređeno, tako da je dio nastavnika suočen s nedostatkom sati potrebnih za ispunjenje norme.

Ina Đaković, nastavnica mentorica strukovnih predmeta u Srednjoj strukovnoj školi kralja Zvonimira u Kninu (ujedno i satničarka), istaknula je da se zbog modularne nastave njezin opseg posla znatno povećao.

– Iznimno je teško organizirati raspored koji zadovoljava sve propisane varijable, jer imamo nastavnike koje dijelimo s više srednjih škola, moramo radionice rasporediti ravnomjerno po svim razrednim odjelima, pa pojedini razredi imaju i desetak planiranih promjena rasporeda tijekom nastavne godine, a to se onda lančanom reakcijom odražava na sve razredne odjele, zbog čega učenici i nastavnici često dobivaju rasporede vrlo kasno, ponekad tek za sljedeći tjedan. Učenici su u tome svemu izgubljeni, ne znaju koji predmet ili koji modul slušaju – istaknula je Ina Đaković.

Zakonski okvir

U Strojarskoj tehničkoj školi Fausta Vrančića u Zagrebu raspored je u 25 tjedana promijenjen čak 13 puta. Nastavnica Snježana Vuk kaže da je to šokantno i za nastavnike i za učenike.

– Imamo zakonski okvir koji moramo poštovati pa recimo moramo najaviti testove odnosno provjere znanja. Imamo module koji traju dvadesetak sati i ne želimo ih razvlačiti cijelu godinu pa iz odradimo u četiri tjedna i nakon toga slijedi provjera znanja. Moramo je na vrijeme najaviti, pa ostaviti termin za objavu ocjena, termin za eventualni popravak ocjena i doista nema ni prostora ni vremena za sve to, a zakonski nažalost nije ništa regulirano, ni uređeno, ni prilagođeno modularnoj nastavi. Dobili smo usmeni naputak kako možemo raditi, ali mi se moramo držati zakona i pravilnika. I zato treba riješiti zakonsku regulativu vezanu za pravilnik o vrednovanju, a i za normu nastavnika koju treba ujednačiti za sve nastavnike – rekla je Snježana Vuk.

Pomoćnica ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Vesna Anđelić odgovarajući na pitanje o nastavničkim normama izjavila je da Agencija nije nadležna za tumačenje tih pitanja. Priznala je i da je u vezi s reformom bilo mnogo različitih informacija. Ipak, smatra da su moduli izrazito praktični te da se normativni propisi koje neki navode kao problem nisu promijenili u odnosu na prijašnje stanje. Modularnu nastavu vidi kao priliku da se stvari za učenike i nastavnike promijene nabolje. Na pitanje provodi li se nastava u svim školama prema planu odgovorila je da su bili svjesni da će u provedbi postojati poteškoće, ali da je cilj iz godine u godinu unapređivati samu provedbu.

Renato Matejaš, ravnatelj Elektrotehničke škole Zagreb, napomenuo je da implementacija modularne nastave u njegovoj školi zasad teče dobro te da se nisu susreli s problemom nedostatka nastavnika, budući da postojeći nastavnici mogu predavati više različitih općeobrazovnih predmeta. O opremanju škole brine se osnivač Grad Zagreb i novi moduli traže neke nove materijalne uvjete pa smo to uspjeli osigurati i sve je od rujna krenulo kako treba. Ipak, smatra da je jedan od najvećih problema u zakonodavnom okviru te da postoje pojedine smjernice za provedbu nastave koje bi trebalo dodatno razjasniti.

Zaključivanje ocjena

Mirjana Pavičić, nastavnica u Trgovačkoj školi u Zagrebu, navela je da je proces zaključivanja ocjena postao složeniji te da se u pojedinim slučajevima mora čekati mjesecima, odnosno do lipnja, kako bi se ocjene zaključile, čak i kada za to postoje uvjeti i ranije, što zbunjuje i učenike i nastavnike. Također se slaže s tvrdnjama da pravilnik o vrednovanju i ocjenjivanju nije prilagođen modularnoj reformi te ističe da ovakav sustav svima uzrokuje veći stres nego ranije.

– A kad je riječ o normi nastavnika i učenju temeljenom na radu, naši nastavnici prate i obilaze učenike u cijelom Zagrebu i široj okolici i za taj posao moraju utrošiti puno vremena, moraju komunicirati i s mentorima učenika koje također treba educirati. Ako smo krenuli u nešto novo, onda za to novo djelatnike treba motivirati. Zašto i dalje radimo na temelju pravilnika o normi starom 14 godina, zašto nije donesen novi pravilnik – zapitala se Mirjana Pavičić.

Vesna Anđelić, pomoćnica ravnatelja ASOO-a:

Neke škole modularnu nastavu izvode pro forme

Na tvrdnje da Pravilnik o vrednovanju i ocjenjivanju učenika nije prilagođen modularnoj nastavi, Vesna Anđelić odgovorila je da nitko ne bi smio biti kažnjen zato što radi u modularnoj nastavi.

– Naprotiv, mi ovo vidimo kao mogućnost da se situacija promijeni na bolje u odnosu prema nastavnici i učenicima koji trebaju dobiti što kvalitetnije obrazovanje. Osim toga, učenici svoje znanje mogu pokazati na različite načine, a ne samo kroz testove i ustaljene modele ocjenjivanja – rekla je Anđelić te spomenula kako je u proteklom razdoblju Agencija za strukovno obrazovanje održala oko 1200 edukacija za strukovne nastavnike, ali i da uz to i dalje školama nude pomoć i edukacije koje nažalost neke škole odbijaju.

– Neke škole modularnu nastavu izvode pro forme odnosno rade i dalje po starome, ali su i taj oblik nastave nazvali modularnom. Svjesni smo toga da se takve stvari događaju, ali naša je vizija da svaka škola može u promjene ući malim koracima pa u sljedećim fazama dodavati opet po jedan korak bez nekih velikih skokova. Svaka velika promjena jedino se tako i može napraviti, nizom malih koraka, malih promjena koje poboljšavaju sustav – ističe Anđelić.