Pišem ovaj tekst potaknut sjajnim predavanjem koje sam nedavno imao prilike slušati na učiteljskom vijeću – jedna zagrebačka, sada već bivša ravnateljica (vratila se u razred nakon dva uzastopna mandata), „pobrojala” je taksativno što sve treba pripremiti kako donesena mjera ukora ili opomene ne bi „pala” nakon njezina donošenja. Na iznimno neposredan i zanimljiv način iznijela je svekolikom auditoriju životnu priču iz vlastitog okružja ‒ u njezinoj školi razredno je vijeće dodijelilo učenicima ukore (za koje bi se 99,9 posto ljudi koji uopće nisu povezani sa školama složilo da su ih itekako zaslužili). Štoviše, navedeno su đaci svojim neprimjerenim ponašanjem „zaradili” na mjestu posebno