Kao što je općepoznato, prilikom svakog odlaska učenika na terensku nastavu, škole su dužne poslati dopis policiji čiji djelatnici onda neposredno prije polaska mogu (ali i ne moraju) doći provjeriti sve vezano za prijevoz i samog vozača. Zna se da je bilo slučajeva kad su autobusi zbog neispravnosti isključivani iz prometa na licu mjesta, a bilo je i situacija da su pojedini vozači imali višak promila alkohola u krvi. Jedan sam od onih ravnatelja (siguran sam da nas ima još) koji prilikom svakog odlaska djece iz škole ispraća autobuse koji dolaze po naše učenike. Razgovaram s prijevoznicima (i slušam svakidašnje jadikovke o teškom pronalasku vozača), razgovaram s pripadnicima policije (i
Šijanovi modeli
Taman kad su škole imenovale koordinatore koji se, među ostalim, moraju brinuti o provođenju preventivnih aktivnosti usmjerenih na sigurnost djece u prometu, stigla je vijest o tome kako je tijekom pojačanog nadzora autobusnog prijevoza školske djece (koje su inspektori cestovnog prijevoza provodili od 8. do 14. listopada), iz prometa isključeno čak 13 autobusa. U nadzoru koji je obavljen u nekim krajevima Hrvatske utvrđeni su prekršaji koji su uvjetovali ovakve drastične mjere. Slušate li prometne stručnjake, uočit ćete rečenice kojima će pokušati smiriti situaciju – „nije opasno, ali...”. Mnogim roditeljima učenika koji putuju takvim autobusima ono ključno stane u (ne)izrečeno nakon ove tri točke. Ostaje, naravno, upitno što bi tek bilo da je vremenski raspon nadzora bio duži te da je prostorni raspon bio veći. Također, upitno je mijenja li se promptno preventivna zadaća školskih koordinatora s obzirom na navedeni podatak te u kojoj mjeri baš oni mogu utjecati da se takve stvari ne ponavljaju.