Naravno, neke od situacija su karikirane, neke i nisu... i, naravno, neka od ovih ponašanja zaista i jesu navedena u određenim pravilnicima, statutima i kućnim redovima škola, jedino što onaj tko postavlja pitanje to ne zna. No, nije o tome riječ. Riječ je o kontinuiranom propitkivanju što profesor smije ili ne smije, otvorenom traženju grešaka i svođenju nastavnog procesa u šablone u kojima se profesor kreće isključivo prema „crno na bijelo” precizno zapisanim pravilima. Prije se govorilo kako djeci treba postaviti granice, sada se... hmm... granice, i to vrlo uske, postavljaju profesorima.
Propisi i pravilnici ne mogu navesti sva moguća ponašanja. To naprosto nije moguće je
Ovaj članak je zaključan Molimo Vas da se pretplatite kako bi nesmetano mogli čitati sav naš sadržaj