Zanimljivo je da nijedan od ovih pravilnika nije postojao prije nešto više od deset godina, škole su se samostalno brinule o pitanjima izleta i odgojnih mjera, no trend je u međuvremenu krenuo u dijametralno suprotnom smjeru. I jedan i drugi primjer pokazuju da je kod nas sve propisano (nije zapravo, ali tome se teži). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih teži da se propisima izjednače sve škole i pokrije svaki detalj obrazovnog života, i to, po mogućnosti, u okviru neobično velikog broja koraka za bilo koji proces. Da, naše je školstvo centralizirano i prenormirano.
A evo i rezultata: 1) trošenje resursa – vrijeme i ljudski resursi iscrpljuju se u nečemu što bi trebal