Nije bitno što ih muči, oni promptno reagiraju i krenu u akciju spašavanja svega što se spasiti da. Ili u opstrukciju određenih akcija. Prisjetimo se samo kakav su kraval zbog obveze nošenja zaštitnih maski napravili roditelji čija djeca uopće nisu pohađala školu u Krapinskim Toplicama, da ih je morao doći smirivati sam ministar Fuchs umjesto da su ih interventni policajci skupili u nekoliko „marica” i prepratili do obližnje policijske postaje na hlađenje. Prisjetimo se i uzrujanih roditelja koji su prosvjedovali zbog toga što se škola njihove djece prijavila u eksperiment s cjelodnevnom školom u namjeri da im razori obitelji, da zadrži djecu u školi do 16 sati i dade im besplatno i doruč
Uski su prolazi u glavama roditelja
U posljednje su se vrijeme roditelji naših osnovaca i srednjoškolaca nešto strašno ustreptali nad sudbinom svoje djece koju su, po sili zakona, barem svoje osnovce, prepustili državnim školama da ih odgajaju i obrazuju. I čim se nešto dogodi u školi, bilo osnovnoj ili srednjoj, roditelji se puni samopouzdanja, znanja, intelektualno superiorni ne samo učiteljima početnicima koji još nisu ni stručni položili pa se boje vlastite sjene, a nekmoli razjarenih roditelja, dakle intelektualno superiorni i onima najboljima, učiteljima izvrsnim savjetnicima bez pardona unesu u facu i kažu im što ih ide. A to se onda svede na onu: „Nemate vi pojma ni o čemu!” Budući da roditelji najbolje znaju, oni bez krzmanja ulaze u čakre ravnateljima, pročelnicima u gradskim i županijskim uredima za obrazovanje, a nerijetko pokucaju i na uvijek otvorena vrata na Sveticama.