Naime, iz perspektive mnogih ‒ a peticiju za pravedne koeficijente u obrazovanju u Uredbi u vrlo je kratkom roku potpisalo gotovo 40 tisuća ljudi ‒ lagano podrhtavanje osjetilo se najprije početkom veljače na Markovu trgu da bi se prošle subote treslo i na Europskom trgu u Zagrebu, na kojemu se okupilo mnoštvo prosvjetara prosvjednika koji su vrlo jasno i razgovjetno vladajućima poručili kako ih ne će ostaviti na miru i kako će im pjevati podoknice sve dok ta nesretna Uredba ne doživi remont i ne donese im toliko obećavanu jednakost s drugima. Jer, koliko god prosvjetare, a još više svekoliku ne tako dobro informiranu i upućenu javnost, premijer Plenković i njegovi ministri uvjeravali u s
Za tango je potrebno dvoje
Imamo Uredbu o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Nakon iscrpljujućih pregovora predstavnika Vlade i reprezentativnih sindikata, nadljudskim je naporima i uz hektolitre znoja te dane i noći porođajnih trudova rođen dokument pod motom „jednaka plaća za jednak rad”, čime je odrađena, kako si to u Vladi tepaju, „povijesna reforma sustava plaća”. Hoće li biti povijesna tek treba vidjeti. Ne ću sad gledati u staklenu kuglu, prizivati babu Vangu ili svisca da prorekne blisku budućnost, ali sudeći prema raspoloženju dijela zaposlenika u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima, još bi se svašta moglo dogoditi i izroditi na valu njihova nezadovoljstva tom uredbom.