Rad u nastavi hrvatskog jezika u inozemstvu poseban je i izazovan, ali istodobno i iznimno ispunjavajući, konstatira Nikolina Anđić, učiteljica hrvatske nastave u Slovačkoj (Bratislava i okolica), gdje živi i radi od školske godine 2025./2026. Konkretno, radi u okolici Bratislave, gdje se nastava organizira u nekoliko mjesta: u osnovnim školama u Hrvatskom Jandrofu (Jarovce), Hrvatskom Grobu, Čiernoj Vodi i Devínskoj Novoj Vesi, kao i u prostoru Hrvatskog kluba u Čunovu.
Kako navodi, trenutačno tridesetak učenika pohađa nastavu, ali upis na nastavu hrvatskog jezika vrlo je fleksibilan te se djeca mogu upisivati tijekom cijele godine. Učenici su podijeljeni u manje skupine, ovisno o njihovim drugim aktivnostima i mogućnostima korištenja školskih prostorija, što omogućava individualni pristup svakom učeniku ovisno o njegovim mogućnostima, željama i znanju.
Raznolikost učenika
– Jedna od najvećih posebnosti nastave hrvatskog jezika u inozemstvu jest raznolikost učenika. Dok neka djeca dolaze iz obitelji u kojima se njeguje hrvatski jezik i tradicija, druga se s hrvatskim jezikom susreću gotovo isključivo na nastavi. Upravo zato nastava zahtijeva veliku fleksibilnost, prilagodbu i kreativnost. U radu s mlađim učenicima naglasak je na igri, pjesmi, crtanju i govoru, dok se sa starijima postupno uvode gramatičke i pravopisne vježbe, kao i čitanje s razumijevanjem – objašnjava Nikolina Anđić.
Teme koje obrađuju prate kurikul, ali se često prilagođavaju interesima učenika. Poseban naglasak stavlja se na upoznavanje hrvatske kulture, tradicije i običaja – od obilježavanja blagdana poput Svetog Nikole i Božića do razgovora o važnim povijesnim temama.
Učenici rado sudjeluju i u izradi čestitki, likovnim i jezičnim igrama, što dodatno potiče njihovu motivaciju, kaže učiteljica, ističući kako veliku ulogu u očuvanju hrvatskog identiteta imaju i hrvatska kulturna društva u Slovačkoj, s kojima je suradnja iznimno važna. Mnogi učenici sudjeluju u folklornim skupinama, pjevaju, plešu i sviraju tamburicu, čime se jezik ne uči samo u učionici, nego i u svakodnevnom životu zajednice.
Osjećaj pripadnosti
– U usporedbi s hrvatskim obrazovnim sustavom, nastava u inozemstvu znatno je fleksibilnija, ali i zahtjevnija u organizacijskom smislu. Često je potrebno usklađivati termine s redovitom školom i drugim aktivnostima učenika, a uvjeti rada nisu uvijek jednaki u svim školama. Ipak, manji broj učenika omogućuje kvalitetniji individualni rad i bliži odnos s učenicima – kaže Nikolina Anđić.
Rad u inozemstvu donosi i osobne izazove – od prilagodbe novoj sredini do snalaženja u drukčijem sustavu.
– Za rad u Slovačkoj odlučila sam se ponajprije zbog sličnosti hrvatskog i slovačkog jezika, ali i zbog dugotrajnog interesa za poučavanje hrvatskog jezika izvan domovine. Taj se interes dodatno razvio tijekom sudjelovanja u Erasmus+ programu u Poljskoj, gdje sam boravila na studiju hrvatskog jezika i imala priliku iz prve ruke upoznati kako izgleda učenje hrvatskoga kao stranoga jezika – objašnjava, uz naglasak kako je vrijednost ovoga rada spoznaja da učenici, bez obzira na razinu predznanja, razvijaju osjećaj povezanosti s hrvatskim jezikom i kulturom. Upravo taj osjećaj pripadnosti i interes za učenjem najveća su potvrda važnosti hrvatske nastave u inozemstvu – zaključuje Nikolina Anđić.
Za rad u Slovačkoj odlučila sam se ponajprije zbog sličnosti hrvatskog i slovačkog jezika, ali i zbog dugotrajnog interesa za poučavanje hrvatskog jezika izvan domovine
