Mnogi od nas učitelja znaju svašta raditi mimo svog predmeta i žele to pokazati i prenijeti na učenike. Uostalom, izvannastavne aktivnosti i projekti učenicima puno više ostanu u sjećanju, puno više iz njih nauče nego iz redovne nastave – učiteljica Ita Tissauer Pavičić

Zagreb je u drugoj polovini 19. stoljeća imao oko 30.000 stanovnika i na području današnjeg Svetog Duha i Črnomerca nije bilo pučke škole. Zato je 1875. godine svečano otvorena Obća pučka škola pri Svetom Duhu koja je radila u iznajmljenoj kući nedaleko od današnje pivovare. Broj učenika naglo je rastao pa je iznajmljena još jedna kuća kako bi se mogla izvoditi nastava, a 1889. škola mijenja ime i postaje Dječačka i djevojačka škola pri Svetom Duhu te je organizirana kao četverorazredna s nastavom na hrvatskom jeziku. Odlukom Gradskog školskog odbora Zagreb iz 1896. godine sagrađena je nova školska zgrada u kojoj je početkom prosinca iste godine započela s radom Niža pučka obospolna škola kod Sv. Duha. Imala je šest odjeljenja, opetovnicu i školsku knjižnicu.

Prošlo je od njezina osnivanja do danas punih 150 godina, škola je preživjela nekoliko država i ratova, više je puta promijenila ime, a danas ponosno nosi ime istaknutog književnika, antifašista i političara (Mihovila) Pavleka Miškine koji je život skončao u koncentracijskom logoru Jasenovac. 

U novom ruhu

Škola je u povodu svoje velike obljetnice pokrenula i humanitarnu akciju u partnerstvu s Lions klubom Zrinjevac pod nazivom „150 godina za 150 želja”. Akcija je namijenjena mladima iz domova za nezbrinutu djecu u dobi 14 do 18 godina koji nakon boravka u domovima počinju živjeti samostalno u manjim zajednicama. Imaju smještaj i hranu, ali nemaju nikakav drugi prihod jer nisu punoljetni i ne mogu raditi pa su u školi odlučili provesti akciju i razveseliti 150 mladih osoba i dati im poklon-bon od 100 eura svojevrsnog džeparca koji mogu potrošiti za vlastite potrebe.

Ravnateljica Vesna Vrbanović Jančić vodi školu dvadeset godina i kaže da se u tom razdoblju dosta toga promijenilo.

– Lijepo je raditi u prilično staroj školskoj zgradi koja ima svoju patinu, tradiciju, starinski štih, a opet je suvremena jer je 2014. godine doživjela cjelovito renoviranje, adaptaciju i opremanje pa godinama imamo suvremene mogućnosti za rad u prekrasnom starom zdanju. Školu pohađa 740 učenika u 32 razredna odjela od kojih je jedan posebni razredni odjel za učenike s teškoćama i tu nam nedostaje stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskih profila. U stručno-razvojnoj službi imamo pedagoginju, dvije psihologinje i knjižničarku. Radimo u dvije smjene, a kad prijeđemo u cjelodnevnu školu dobit ćemo zgradu vrtića koja je tik do nas, jer u našoj zgradi nema dovoljno mjesta za rad u jednoj smjeni – govori ravnateljica te tvrdi kako je škola uvijek bila dobra, kvalitetna, a ona kao čelna osoba škole oduvijek je željela da škola učini iskorak u smislu otvorenosti i povezivanja s neposrednim okruženjem u kojemu živi i radi. 

Stari kurikuli 

– Suradnja s lokalnom zajednicom nam je intenzivna i jako dobra, isto tako i s roditeljima. Mi jesmo gradska škola, ali smo također i središte odgojnih, obrazovnih, kulturnih i svih drugih aktivnosti u našem okruženju, našem Črnomercu. Važna nam je i suradnja s Centrom za kulturu August Cesarec s kojim smo napravili dva mjuzikla koje su učenici igrali u zagrebačkim kazalištima, ali i na svjetskom festivalu kreativnosti u San Remu, u Češkoj. Surađujemo s puno udruga, ustanova, omogućavamo učenicima puno radionica koje vode umjetnici, sportaši, javne osobe i trudimo se da naše učenike odgojimo i da stasaju u mlade ljude širokih pogleda, da budu otvoreni, poduzetni, da kritički razmišljaju. Ušli smo u eksperimentalni projekt građanskog odgoja i obrazovanja još 2012. godine i od tada imamo u osmom razredu Građanski odgoj kao izborni predmet. Odavno nam je jasno da u redovnoj nastavni nemamo ni prostora ni vremena raditi na osobnom osnaživanju svakog učenika, na izgradnji njihovih komunikacijskih i ostalih vještina poput emocionalne inteligencije, poduzetničkih vještina, financijske pismenosti, važnih za život i za participiranje u građanskom društvu, za brigu i borbu za opće dobro. A mi se još borimo s nekim prastarim kurikulima u kojima ih opterećujemo znanjima koja im nisu neophodna u osnovnoj školi, a vrlo se lako svladaju u srednjoj. Upravo zato nastojimo učenicima ponuditi što više različitih programa i sadržaja pa smo poznati po velikom broju izbornih predmeta koje učenici mogu odabrati. Nudimo im osim obveznog engleskog još i njemački, talijanski, latinski i grčki jezik, informatiku, vjeronauk i građanski odgoj.

Brojne aktivnosti

Naši učenici ostvaruju sjajne uspjehe na predmetnim natjecanjima i smotrama na državnoj razini, osobito iz zemljopisa, matematike, engleskog, talijanskog, informatike te u odbojci i rukometu. Na raspolaganju odnosno na izbor imaju četrdesetak izvannastavnih aktivnosti kao što su likovne grupe, zbor, orkestar, dramske grupe, literarne grupe, plesna grupa, STEM radionice, rukomet, odbojka, ekogrupa, mali lutkari, prva pomoć, učenička zadruga, volonterski klub, debatna grupa i mnoge druge. I sve su to male stvari koje čine širinu škole. U zadruzi učenici izrađuju ukrasne predmete, modeliraju, kreiraju, a uz to razvijaju i poduzetničke vještine. Upravo su za obljetnicu škole učenici u zadruzi napravili magnete u obliku crvenih makova inspirirani Pavlekovom pjesmom „Crveni makovi”. Osim toga heklaju, pletu i dosta rade rukama, jer ručni rad je ionako zapostavljen u školi ˗ ističe ravnateljica Vesna Vrbanović Jančić. 

– Ravnateljica nam nerijetko svima izađe onako ljudski u susret i sve to govori o jednoj sjajnoj kulturi škole, o dobroj klimi u kolektivu u kojemu je onda bilo kome od nas neugodno zabušavati. Imamo prostora da budemo to što jesmo, da radimo programe i projekte koji nisu u našoj struci, ali to je veliko bogatstvo za samu školu. I nije bez vraga da imamo četrdesetak izvannastavnih aktivnosti, puno izbornih predmeta. I slobodne aktivnosti ne dijele se kao administrativna zaduženja nego prema tome tko od učitelja misli da bi u nekom programu mogao najviše pružiti učenicima – ističe Nina Matovina Hajduk, a Ita Tissauer Pavičić, profesorica hrvatskog jezika tvrdi da mnogih, aktivnosti, projekata i svih drugih događanja u školi ne bi bilo da kolektiv ne diše kao jedan odnosno da ravnateljica kod zapošljavanja ne bira kandidate koji osim kvalitetnog rada u svom predmetu školi mogu donijeti dodanu vrijednost nekim drugim sposobnostima i vještinama koje mogu prenijeti učenicima. 

– To je najvjerojatniji razlog naše uspješnosti, jer mnogi od nas znaju svašta raditi i žele to pokazati i prenijeti na učenike. Uostalom, izvannastavne aktivnosti i projekti učenicima puno više ostanu u sjećanju, puno više iz njih nauče nego iz redovne nastave. Zbornica je složna, ustvari svi djelatnici predano rade svoj posao i nitko ne kaže da neki zadatak koji dobije nije u opisu njegova radnog mjesta. Mi često radimo vikendom sa svojim učenicima, ostajemo do kasno navečer jer nas to veseli i nikome nije teško. Motivirani smo, radimo s učenicima na širokim poljima pa kolegica iz likovne kulture vodi dramsku družinu s kolegicom ih hrvatskog jezika, i to rade sjajno, pa dramska družina nastupa na PIF-u, gostovali su na Međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku, na Lidranu, SKAZ-u. 

Naše izvannastavne aktivnosti su vrijedne i zbog toga što tek na takvim aktivnostima otkrijemo neku samozatajnu djecu koja imaju skrivene talente koje na redovnoj nastavi ne uspijevaju pokazati. I da nema izvannastavnih aktivnosti oni bi prošli osam godina u školi, a da mi ne bismo znali tko su i kakve vještine i sposobnosti posjeduju. A ovako ih otkrivamo pa nam učenik koji je neprimjetan na nastavi bude glavna zvijezda u školskoj predstavi ili mjuziklu. 

Dramska družina

Dvadeset godina sam u nastavi i volim biti u razredu, ali uživam i u svim drugim projektima i aktivnostima u kojima sudjelujem. Današnji učenici su drukčiji od onih od prije 20 godina, ne vole čitati, kratka im je pažnja i izazov je privući ih čitanju i lektiri. Materinski jezik temelji se na komunikaciji, a ne na toma da ja pričam, a oni slušaju. Puno razgovaramo i uvijek smo u dijalogu, dajem im slobodu i potičem ih na kritičko promišljanje o književnom djelu, ali i životu koji nas okružuje. 

S kolegicom Natalijom Stipetić Čus, učiteljicom likovne kulture, vodim dramsku družinu i uživamo u tome i mi i učenici, svake godine se pojavimo i na Lidranu, ali scenske igre učenici igraju tijekom cijele nastavne godine, pripremamo s učenicima dramatizacije i time ih dobijemo, motiviramo da smišljaju dijaloge, replike. Tako smo napravili i mjuzikl Školski vremeplov u koji smo uklopili i istraživačka otkrića naših učenika o prošlim vremenima, o našem Črnomercu, o povijesti naše škole, prikupljena sjećanja svojih roditelja, baka i djedova i sve to kreativno ukomponirali u mjuzikl. Bilo je puno posla i uložili smo puno truda, ali smo doista uživali u tome – ističe Ita Tissauer Pavičić.

– U školi se provodi i nekoliko europskih projekata, od kojih je jedan bio posvećen učeničkom poduzetništvu, a drugi usmjeren na suradnju i uključivost, a na zadnjem je težište stavljeno na mentalno zdravlje učenika i zove se „Vidim te, čujem te, važan si mi”. Dakle, provodimo osim toga na desetke školskih projekata, i to na dnevnoj i tjednoj bazi, pa kad slušamo o primjerima dobre prakse na stručnim usavršavanjima nama sve to izgleda banalno i uobičajeno jer nam je to školska svakodnevica, dok je to u mnogim školama uvijek nešto strašno posebno i istaknuto. Mi tako radimo svakoga dana, jer smo prije mnogo godina ljestvicu podigli jako visoko. Puno se toga može napraviti ako imaš ideju, podršku i dobar tim u zbornici – naglašava ravnateljica Vrbanović Jančić te podsjeća kako u školi prevladava stav da nije najvažnije postizati sjajne rezultate na predmetnim natjecanjima i različitim smotrama, iako zvuči sjajno činjenica da ove godine škola ima učenike na čak osam državnih natjecanja u različitim područjima te da svake godine nekoliko učenika završi na državnim natjecanjima. – Nastojimo biti široki i dati učenicima što više, a kad uspoređujemo uspjeh naših učenika u srednjoj školi onda vidimo da ih visoki postotak zadržava ocjenu koju su dobili u Pavlekici. To govori o kvaliteti i visokim kriterijima i standardima vrednovanja i ocjenjivanja učeničkih postignuća, o tome da tu nema poklonjenih petica.

Manjak slobode

Voljela bih da škola ima više slobode u svome radu jer onda bismo učenicima mogli dati puno više od onoga što je zapisano u kurikulima. Ne bi bilo loše kad bi u osnovnoj školi bilo više izbornosti pa da već u najranijoj dobi učenik može odabrati neke pojačane predmete i sadržaje za koje ima afiniteta i interesa i da se u njima usavršava i usmjerava, a ne da sve učenike utopimo u unificiranim programima koje niti svi mogu jednako svladati niti su im svima jednako zanimljivi i privlačni pa ni potrebni za daljnje obrazovanje. Uostalom, svaki dobar učitelj lako prepoznaje potencijal svojih učenika i točno zna tko je bolji u kojem području, a škola bi trebala biti fleksibilnija u tom smislu te od najranije dobi na neki način omogućiti usmjerenje svakom pojedincu. Bilo bi lijepo kad bi nam i cjelodnevna škola dopustila da na tom tragu organiziramo i nastavu i sve aktivnosti, a sve u najboljem interesu svakog učenika. Jer, u našoj školi svi se trudimo svojim učenicima dati što više, želimo ih poticati, motivirati, ponuditi im puno toga što će im biti čvrst temelj za život i nastavak školovanja – zaključuje ravnateljica Vesna Vrbanović Jančić.