Mnogi ljudi priželjkuju lijep život, što uključuje savršenu karijeru, obitelj, prijatelje, odnose s drugim ljudima. Ta težnja savršenstvu odnosno perfekcionizam s jedne nas strane može osnažiti i potaknuti da uvijek dajemo svoj maksimum, a s druge pak može izazvati tjeskobu i navesti na odustajanje. Razlikujemo dvije dimenzije perfekcionizma, adaptivni ili pozitivni i neadaptivni ili negativni. Adaptivni perfekcionisti imaju vrlo visoke osobne standarde, vole red i organizaciju, ali nisu opterećeni time da sve mora biti savršeno izvedeno. Oni prepoznaju svoja ograničenja, dopuštaju si grješke i doživljavaju ugodu kada obave zadatak. Neadaptivni perfekcionisti također su sebi postavili vrlo visoke standarde, ali za razliku od adaptivnih, njihovi su ciljevi nedostižni. Oni misle kako moraju biti apsolutno savršeni te se panično boje neuspjeha ili bilo kojeg rezultata koji je manje od savršenoga. Zamislite dvije osobe koje studiraju medicinu. Obje za sebe kažu da su perfekcionisti. Nakon nekoliko mjeseci ulaganja, napretka, ali i niza pogrješki jedna se osoba nastavila truditi, a druga je odustala. Osoba koja se nastavila truditi nakon uspjeha, ali i padova slika je pozitivnog perfekcionista. Takve osobe karakterizira težnja uspjehu, postavljanje izazovnih, ali dostižnih ciljeva, zadovoljstvo nakon njihovih ostvarivanja, ali i tolerancija neuspjeha i nesavršenstva. Ove osobe i nakon neuspjeha nastavljaju ulagati kako bi dosegle razinu savršenstva koju priželjkuju. Druga je osoba ilustracija negativnog perfekcionista. Ona se u procesu učenja suočila s pogrješkama koje su narušile iluziju savršenstva, što je dovelo do odustajanja. Negativni perfekcionisti, naime, inzistiraju na savršenstvu, često postavljaju nerealne standarde i motivirani su izbjegavanjem neuspjeha. Iznimno su usmjereni na rezultate i ishode na kojima i temelje svoje samopouzdanje. Stoga kada ti iznimni rezultati nisu na vidiku, brzo odustaju od aktivnosti kako bi očuvali svoje samopouzdanje. Za razliku od pozitivnih perfekcionista, teško prepoznaju važnost uspjeha kada se ne radi o onim najboljim mogućim, a u slučaju neuspjeha osjećaju snažan sram i tjeskobu, a katkad čak i beznađe. Kako biti adaptivni perfekcionist? Osvijestite svaki postignuti cilj, dopustite si osjećaj sreće i zadovoljstva. Osobnu vrijednost nemojte procjenjivati ovisno o ishodu neke aktivnosti jer neuspjeh ne znači da smo neadekvatni, već da se trebamo više zalagati ili promijeniti strategije rada. Zadatku pristupajte opušteno, u vašoj je moći da ga nastojite izvršiti ispravno, pažljivo i na vrijeme. Prihvatite vlastite pogreške i budite fleksibilni sa zacrtanim ciljem, trudite se ostvariti što bolji uradak prilagođavajući standarde postignuća specifičnim zahtjevima određene situacije, ali i vlastitim mogućnostima. Nagradite se i budite pozitivni. Neka vaše metode obuhvaćaju aktivno traganje za rješenjem određenoga problema. Promijenite stav „sve ili ništa” jer vas čini sklonima tome da neuspjehom proglasite
