Laganje od polaska u školu do starosti

Polaskom u školu djeca se suočavaju s mnogim novim iskustvima i situacijama, a prije ili kasnije „ispipat će” teren što se tiče laganja. Roditelji najčešće misle da djeca lažu kako bi dobila što žele, ali to nisu jedini razlozi. Laganje kod djece školske dobi može se pojaviti i zato što isprobavaju novi oblik ponašanja, žele ojačati samopouzdanje i dobiti odobrenje od okoline, žele pažnju, ali zapravo samo ne znaju formulirati svoje misli i najčešće lažu da se trenutno „spase” od kazne ili da izbjegnu neželjene posljedice. Statistike su neumoljive i sve upućuju na jednu stvar, laganje je ljudima vrlo blisko. Laganje u raznim prilikama, na neki se način potiče i tijekom života. Zakasnili ste na sastanak? Rijetko ćete priznati da ste prespavali i smisliti da ste zapeli u prometnoj gužvi. Laganje je u suštini mnogih zanimanja. Razmislite koliko često vidimo odvjetnike kako izmišljaju nerealne teorije u ime svojih klijenata ili političare koji često brane svoja politička uvjerenja, čak i po cijenu istine. Jedinstveni oblici ponašanja kada lažemo uključuju češkanje po nosu te prekrivanje usta, spuštanje pogleda pa i nekontrolirano češkanje po tijelu. Način na koji djeca lažu mijenja se tijekom vremena. Dok su mala, djeca će najviše lagati radi osobnih interesa, dok će kasnije to raditi zbog tuđeg mišljenja ili onoga što je moralno prihvatljivo. Adolescent laže skoro uvijek svjesno, namjerno i s nekim ciljem. Laži mlade osobe najčešće su uzrokovane strahom od kazne, autoriteta, željom za prihvaćenošću ili za pozicioniranje u vršnjačkoj grupi. Učestalo laganje u adolescentnoj dobi zbog markiranja iz škole i loših ocjena vrlo su česta pojava. Nedostatak pažnje, želja za ispunjenjem očekivanja roditelja, prikazivanjem sebe kao jake i samopouzdane osobe vršnjacima, porivi su koji potiču mlade ljude na laž. Ako mlada osoba laže svjesno, s nasilnim namjerama i asocijalnim težnjama koje mu donose i korist, pogotovo materijalnu, onda je potrebno uključiti stručnu pomoć. Kompulzivno laganje nekontrolirana je navika govorenja laži. Kompulzivni lažljivci smatraju da je bolje govoriti laži nego istinu, a uglavnom nemaju neke skrivene motive za to. Oni sebe samo žele prikazati u boljem svjetlu kako bi se svidjeli drugima. Čak i kad se sve razotkrije, i dalje imaju problema s govorenjem istine. Ako roditelj ili učitelji primijete da im je dijete lagalo nije potrebno dijete odmah kazniti već se valja zapitati kako je do toga došlo. Valja imati na umu da djeca i mladi ljudi u početku laganje doživljavaju kao opterećenje, ali si ne znaju pomoći. Roditelji i učitelji trebaju utvrditi je li dijete izabralo laganje jer takav način vidi kao jedini izlaz iz situacije ili zbog nečega drugoga. Sljedeći put kada se uhvatimo u laži, zapitajmo se koji je bio motiv naše laži i jesmo li tu socijalnu situaciju mogli bolje razriješiti. Lažemo li da „zaštitimo” drugu stranu ili laganjem potiskujemo svoje potrebe i svoje istine? Govoriti istinu, koliko god teško bilo, daje mogućnost