Pod teškim bremenom školskih ocjena

Školske obveze jedan su od prvih razvojnih zadataka kojima djeca potvrđuju vlastitu sposobnost te se nerijetko školske ocjene smatraju dokazom njihove sposobnosti. S obzirom na složenost škole i školovanja, uspjeh djeteta obuhvaća puno više od samih ocjena kao povratne informacije i rezultata vrjednovanja djeteta u uspješnosti svladavanja nastavnoga gradiva. Uspješnost učenika, međutim, obuhvaća i cijeli niz sposobnosti prilagodbe pravilima života u razredu, ali i prihvaćenost među djecom. Na prilagodbu utječu mnogi čimbenici, poput motivacije, emocionalne zrelosti, samokontrole, osjećaja odgovornosti, sposobnosti suradnje i komunikacije s drugom djecom. Ocjene su važne jer na temelju njih funkcionira obrazovni sustav, a učitelji i roditelji često stvaraju mišljenje o djeci i njihovim sposobnostima na temelju školskog uspjeha koji ostvaruju. Prema školskom uspjehu procjenjuje se i sama djetetova „vrijednost”, što najčešće dovodi do zanemarivanja drugih postignuća i pozitivnih osobina koje se najčešće ne vrjednuju ako dijete ne postiže očekivani školski uspjeh. No, uspjeh ne bi trebalo promatrati samo kroz ocjene, jer školski uspjeh ne znači samo dobre ocjene, već utječe i na razvoj djeteta kao osobe, na to kako će vidjeti sebe i svoje kvalitete, pridonosi jačanju samopouzdanja i samopoštovanja te osjećaju vlastite vrijednosti, a shodno tome uspjehu i u drugim područjima djetetova života. Općenito, ocjena je odraz sposobnosti, motivacije i znanja učenika, utječe na status učenika u grupi vršnjaka, naklonost učitelja, zadovoljstvo roditelja, a u višim razredima određuje i mogućnosti djeteta pri upisu u srednju školu. Loša ocjena izaziva stres u djece, ali i kod roditelja. Svako se dijete drukčije nosi s lošom ocjenom, što ovisi o dobi, osobnosti, prošlim iskustvima, reakciji okoline. U trenutku kada dijete dobije lošu ocjenu situaciju treba sagledati sa svih strana pa i one pozitivne. Negativna ocjena jest nešto loše, ali nije tragedija. Ako svaku negativnu ocjenu djeteta roditelji gledaju kao katastrofu, dijete će postati prestrašeno i trudit će se informaciju o lošoj ocjeni sakriti od roditelja. Pronaći dobru stranu loše ocjene nije lako, ali je izvedivo. Ponekad je bolje dobiti jedinicu, pa poslije dobro naučiti gradivo, nego dobiti dvojku i nikad u potpunosti ne naučiti ono što je potrebno. S obzirom na to da bi svi roditelji željeli da njihovo dijete bude uspješno u školi, ponekad znaju reagirati na lošu ocjenu kako ne bi smjeli. Neki roditelji u takvim trenutcima pribjegavaju kazni. Roditelji koji ohrabruju dijete i podržavaju ga u ispravljanju loše ocjene na dobrom su putu. Djetetu treba dati do znanja da se svakome može dogoditi da dobije lošu ocjenu, ali mu i pomoći da si osvijesti što ono želi u vezi sa svojim ocjenama i što treba napraviti da taj cilj ostvari. Od iznimne je važnosti da dijete, i kad se dogodi loša ocjena, osjeti da nam je važno, da ga želimo saslušati, da se brinemo o njemu, da mu vjerujemo, da znamo da ono to može