Psihički poremećaji kod djece

Kada dijete ne preraste strahove i brige tipične za malu djecu ili kada ima toliko strahova i briga da ometaju njegove školske, kućne ili aktivnosti u igri, može mu se dijagnosticirati anksiozni poremećaj. Primjeri različitih vrsta anksioznih poremećaja uključuju separacijsku anksioznost, ekstremni strah od određene stvari ili situacije kao što su psi, insekti ili odlazak liječniku (fobije), socijalnu anksioznost te ponovljene epizode iznenadnog, neočekivanog, intenzivnog straha koje dolaze sa simptomima poput lupanja srca, problema s disanjem ili osjećaja vrtoglavice, drhtavice ili znojenja (panični poremećaj). Anksioznost se može manifestirati kao strah ili briga, ali također može učiniti djecu razdražljivom i ljutom. Simptomi anksioznosti također mogu uključivati probleme sa spavanjem, kao i fizičke simptome poput umora, glavobolja ili bolova u trbuhu. Neka anksiozna djeca svoje brige često drže u sebi i stoga simptomi njihovim roditeljima ponekad znaju promaknuti. Neka su djeca tužna ili nezainteresirana za stvari u kojima su prije uživala ili se osjećaju bespomoćno ili beznadno u situacijama koje mogu promijeniti. Kada osjećaju stalnu tugu i beznađe, možemo govoriti o depresiji. Primjeri ponašanja koja se često viđaju kod djece s depresijom uključuju česti osjećaj tuge ili razdražljivosti, izbjegavanje obveza ili hobija koji su ih nekada zabavljali, promjene apetita, promjene u obrascima spavanja, česti umor ili nemir, otežanu koncentraciju, osjećaj bezvrijednosti, beskorisnosti ili krivnje i pokazivanje samodestruktivnog ponašanja. Ekstremna depresija može navesti dijete na razmišljanje o samoubojstvu ili planiranje samoubojstva. Depresija također može potaknuti dijete da radi probleme ili se ponaša nemotivirano, zbog čega drugi ne će primijetiti da je depresivno ili će ga pogrešno označiti kao problematično ili lijeno. Normalno je da djeca povremeno imaju problema s fokusiranjem i ponašanjem. Međutim, kod djece s poremećajem hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) simptomi ne nestaju i mogu uzrokovati ozbiljne poteškoće u školi, kod kuće ili s prijateljima. Dijete s ADHD-om može često zaboravljati ili gubiti stvari, vrpoljiti se, previše pričati, imati problema s promjenama i poteškoće u komunikaciji ili slaganju s drugim ljudima. Djeca mogu imati opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) kada se neželjene misli često događaju, oduzimaju puno vremena, ometaju njihove aktivnosti ili ih jako uznemiravaju. Primjeri opsesivno-kompulzivnog ponašanja uključuju neželjene misli, impulse ili slike koje se stalno ponavljaju i uzrokuju tjeskobu ili uznemirenost, razmišljanje o nečemu ili ponavljanje nečega iznova, stalnu želju za određenim stvarima koje se moraju odraditi na točno određen način i točno određeni broj puta kako bi djetetova opsesija nestala. Djeca se ponašaju ovako jer imaju osjećaj da će takva ponašanja spriječiti da im se dogode loše stvari ili da će se osjećati bolje. Djeca mogu doživjeti vrlo stresne događaje koji utječu na njihovo