Pamćenje ne mora slabiti kako starimo

Privolite baku da se podvrgne testu koji ocjenjuje sposobnost sjećanja, pamćenja prošlih događaja i ona će možda imati poteškoća u usporedbi sa svojim unucima. Međutim, ako joj pružite mogućnost da primijeni svoju memoriju u nekoj situaciji iz stvarnog života, baka će tada možda pobijediti svakoga. Grupa istraživača otkrila je činjenicu da se naša memorija, kako starimo, može ustvari sasvim dobro prilagoditi zahtjevima realnog života, umjesto da to pamćenje slabi, kao što većina ljudi pretpostavlja da se događa. 

U jednom istraživanju od odraslih se osoba nije tražilo da pamte recimo nasumce odabrane brojeve, nego se kod ispitanika testirala sposobnost zapamćivanja važnih podataka. Istraživači su ispitanicima dali da pročitaju jednu suvremenu dječju priču i da je nakon toga ispričaju nekom djetetu. I 16 baka (prosječno u dobi od 70 godina) učinilo je to bolje nego 16 mladih žena (sve u prosjeku 50 godina mlađe). Starije odrasle osobe nadugo su prepričavale priču, s manje ponavljanja i s manje suvišnih riječi, istodobno se izražavajući jasno i tečno. 

Profesorica Cynthia Adams s Klinike za gerontologiju Sveučilišta Oregon (SAD) kaže: „Mi smo se nadali da one mogu obaviti isto tako dobar posao kao i mlađe žene, međutim bili smo iznenađeni kada smo vidjeli da su one ustvari postigle bolje rezultate.” 

Kad su te starije žene ispričale svoje priče, one su pobile uvriježena mišljenja o slabljenju pamćenja u starijoj dobi. Dakako, ovo je samo jedna studija i ti rezultati moraju biti potvrđeni u daljnjem istraživanju. Međutim, može biti ‒ smatraju znanstvenici ‒ da poboljšavamo svoju sposobnost usmjeravanja na važne teme ili podatke u tekstu koji čitamo kako postajemo stariji. Većina prethodnih istraživanja oslanjala se na suhoparne testove obavljene u laboratorijima, u neprikladnoj okolini ‒ daleko od stvarnih životnih situacija. „Međutim, imati dijete ispred sebe, spremno da sluša priču mnogo je bliže realnom životu i u takvoj situaciji motivacija i želja kod onoga koji priča, postaju ključni”, kaže profesorica Adams.

Često je prisutno mišljenje da se pamćenje ne može uvježbati. Međutim, to nije točno. Stručnjaci su koncipirali više tehnika za poboljšavanje pamćenja. Postoje tehnike koje pomažu upamtiti što više informacija i to što brže. Tako, na primjer, postoji tehnika razbijanja većeg skupa informacija u nekoliko kategorija. Ili, primjerice, stvaranje asocijacija, a često se koristi i tehnika akronima.

Pogrješno je misliti da sve vrste pamćenja slabe starenjem. Iako s dobi dolazi do težeg i sporijeg zapamćivanja novih informacija, ipak za neke vrste pamćenja ostaju očuvane ili postaju bolje s godinama (na primjer, kako se svira neki instrument; nerijetko starije osobe imaju bogatiji rječnik u usporedbi s mlađim osobama; pamćenje informacija iz vlastite povijesti). Međutim, ono što se događa jest da s godinama opada epizodičko pamćenje (recimo, ne možemo se sjetiti što smo jučer ručali).

Kao i na mnogim drugim područjima, i ovdje tjelesno vježbanje pridonosi raznim kognitivnim funkcijama pa tako i pamćenju ‒ smanjenje stresa, bolje raspoloženje, bolje spavanje, bolji rast stanica u mozgu i veliki doprinos općem zdravlju.