Rad s darovitim učenicima često ostaje u sjeni brojnih izazova s kojima se osnovne škole svakodnevno suočavaju. Dok se velik dio vremena i energije razumljivo usmjerava na učenike s teškoćama, probleme u ponašanju, administraciju i sve zahtjevniju komunikaciju s roditeljima, daroviti učenici nerijetko ostaju bez sustavne podrške.

Najčešće ih se povezuje s natjecanjima i izvrsnim ocjenama, no postavlja se pitanje – je li to dovoljno? I što se zapravo time dugoročno postiže?

U malim školama izazovi su još izraženiji. Uz ograničene resurse i nedostatak stručnih suradnika, sustavan rad s darovitim učenicima često ovisi o inicijativi i dodatnom angažmanu učitelja. Naša škola već godinama nema niti jednog stručnog suradnika zaposlenog na puno radno vrijeme, a o psihologu možemo samo teoretizirati. Ipak, upravo u takvim okolnostima razvila se priča koja traje već više od sedam godina.

Važnost suradnje

Sve je započelo 2019. godine suradnjom s Udrugom Klikeraj iz Osijeka, koja se pokazala jednim od ključnih čimbenika u razvoju rada s darovitim učenicima u našoj školi. Riječ je o stručnoj organizaciji koju čini tim psihologa i edukatora okupljenih oko ideje stvaranja poticajnog okružja za razvoj potencijala darovite djece i mladih. Suradnjama, partnerstvima i projektima Klikeraj pruža podršku odgojno-obrazovnim ustanovama u razvoju kompetencija za rad s darovitim učenicima.

Suradnja s Klikerajem omogućila je učiteljima i stručnim suradnicima naše škole postupno razvijanje kompetencija za rad s darovitim i potencijalno darovitim učenicima. Početni naglasak bio je na prepoznavanju darovitosti i prvoj identifikaciji učenika, čime je otvoren prostor za kontinuirani i sustavniji rad. Tijekom godina suradnja se širila na radionice kritičkog mišljenja, razvoj socioemocionalnih kompetencija, poticanje kreativnosti i projektno učenje, a u novijim projektima i na oblikovanje sadržaja putem razlikovnog kurikula. Osim neposredne podrške učenicima, važan dio suradnje odnosio se i na osnaživanje mentora – razvoj sigurnosti, novih ideja i drugačijeg pogleda na učenike čiji potencijali zahtijevaju fleksibilniju podršku.

Rad s darovitim učenicima ne može ostati samo na pripremama za natjecanja. Natjecanja svakako imaju svoju vrijednost i mnogim su učenicima važan oblik motivacije i potvrde znanja, no darovitost je puno širi pojam od samoga akademskog uspjeha. Upravo smo zato počeli razvijati izvannastavne aktivnosti i radionice usmjerene na razvoj kritičkog i kreativnog mišljenja, emocionalne inteligencije, komunikacijskih i istraživačkih vještina – vještine koje danas prepoznajemo kao važne transverzalne kompetencije. Fokus se postupno počeo prebacivati s reprodukcije sadržaja na proces razmišljanja, stvaranja i povezivanja.

Kultura izvrsnosti

S vremenom su krenuli i vlastiti školski projekti sufinancirani sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Do sada su provedena tri projekta usmjerena na potencijalno darovite učenike – Jezična čajanka, Lut(k)alice u zemlji mašte i Kad zidovi progovore… – pri čemu je svaki projekt učenicima pružio mogućnost razvoja u drugačijem području, od jezičnog i dramskog izražavanja do likovne umjetnosti i kreativnog rada u prostoru škole.

Upravo se suradnja s vanjskim stručnjacima pokazala jednim od najvrjednijih oblika rada. Umjesto da pokušavamo biti stručnjaci za sve, odlučili smo pomoć potražiti od ljudi koji određeno područje zaista žive i profesionalno razvijaju. Tako su učenici imali priliku učiti od profesora Hrvoja Seršića s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku te zagrebačkog umjetnika Borisa Bareta putem radionica i zajedničkog rada na muralu škole.

Takvi projekti pokazali su da male škole možda nemaju velike resurse, ali mogu graditi kvalitetne suradnje i stvarati poticajno okružje za učenike. Ljudi se žele odazvati. Stručnjaci žele raditi s djecom i uključiti se u projekte koji imaju smisla i stvaran utjecaj na učenike i zajednicu.

Poseban dio rada s darovitim učenicima odnosi se i na stvaranje kulture izvrsnosti unutar lokalne zajednice. Upravo je iz takvog promišljanja nastalo međuškolsko natjecanje u sricanju engleskih riječi Buzz’n’Spell, čiji je nositelj bila naša škola, a koje je nastalo iz želje za povezivanjem učenika, učitelja i škola uz pozitivan i poticajan oblik natjecanja. Natjecanje je okupilo učenike osnovnih škola Đakovštine te otvorilo prostor za razvoj jezičnih kompetencija, samopouzdanja, javnog nastupa, koncentracije i osjećaja pripadnosti zajednici koja prepoznaje i potiče izvrsnost.

Iskustvo naše škole pokazuje kako i mali kolektivi, uz podršku udruga, stručnih suradnika, vanjskih stručnjaka i učitelja koji su spremni učiti i razvijati nove pristupe radu, mogu stvoriti prostor u kojemu daroviti učenici neće biti zaboravljeni. Možda male škole ne mogu ponuditi idealne uvjete, ali mogu ponuditi ono što je često najvažnije – kontinuitet, podršku i osjećaj da nečiji potencijal nije nevidljiv.