Može li mala škola raditi s darovitima?

Upravo se suradnja s vanjskim stručnjacima pokazala jednim od najvrjednijih oblika rada. Umjesto da pokušavamo biti stručnjaci za sve, odlučili smo pomoć potražiti od ljudi koji određeno područje zaista žive i profesionalno razvijaju Rad s darovitim učenicima često ostaje u sjeni brojnih izazova s kojima se osnovne škole svakodnevno suočavaju. Dok se velik dio vremena i energije razumljivo usmjerava na učenike s teškoćama, probleme u ponašanju, administraciju i sve zahtjevniju komunikaciju s roditeljima, daroviti učenici nerijetko ostaju bez sustavne podrške. Najčešće ih se povezuje s natjecanjima i izvrsnim ocjenama, no postavlja se pitanje – je li to dovoljno? I što se zapravo time dugoročno postiže? U malim školama izazovi su još izraženiji. Uz ograničene resurse i nedostatak stručnih suradnika, sustavan rad s darovitim učenicima često ovisi o inicijativi i dodatnom angažmanu učitelja. Naša škola već godinama nema niti jednog stručnog suradnika zaposlenog na puno radno vrijeme, a o psihologu možemo samo teoretizirati. Ipak, upravo u takvim okolnostima razvila se priča koja traje već više od sedam godina. Važnost suradnje Sve je započelo 2019. godine suradnjom s Udrugom Klikeraj iz Osijeka, koja se pokazala jednim od ključnih čimbenika u razvoju rada s darovitim učenicima u našoj školi. Riječ je o stručnoj organizaciji koju čini tim psihologa i edukatora okupljenih oko ideje stvaranja poticajnog okružja za razvoj potencijala darovite djece i mladih. Suradnjama, partnerstvima i projektima Klikeraj pruža podršku odgojno-obrazovnim ustanovama u razvoju kompetencija za rad s darovitim učenicima. Suradnja s Klikerajem omogućila je učiteljima i stručnim suradnicima naše škole postupno razvijanje kompetencija za rad s darovitim i potencijalno darovitim učenicima. Početni naglasak bio je na prepoznavanju darovitosti i prvoj identifikaciji učenika, čime je otvoren prostor za kontinuirani i sustavniji rad. Tijekom godina suradnja se širila na radionice kritičkog mišljenja, razvoj socioemocionalnih kompetencija, poticanje kreativnosti i projektno učenje, a u novijim projektima i na oblikovanje sadržaja putem razlikovnog kurikula. Osim neposredne podrške učenicima, važan dio suradnje odnosio se i na osnaživanje mentora – razvoj sigurnosti, novih ideja i drugačijeg pogleda na učenike čiji potencijali zahtijevaju fleksibilniju podršku. Rad s darovitim učenicima ne može ostati samo na pripremama za natjecanja. Natjecanja svakako imaju svoju vrijednost i mnogim su učenicima važan oblik motivacije i potvrde znanja, no darovitost je puno širi pojam od samoga akademskog uspjeha. Upravo smo zato počeli razvijati izvannastavne aktivnosti i radionice usmjerene na razvoj kritičkog i kreativnog mišljenja, emocionalne inteligencije, komunikacijskih i istraživačkih vještina – vještine koje danas prepoznajemo kao važne transverzalne kompetencije. Fokus se postupno počeo prebacivati s reprodukcije sadržaja na proces razmišljanja, stvaranja i povezivanja. Kultura