Nije lako biti odgovoran za učenike koji dnevno imaju deset i više epileptičnih napada

Neujednačen status zaposlenih, manjak međuresorne suradnje i sve složenije potrebe učenika s teškoćama ključni su problemi osnovnih škola, centara za odgoj i obrazovanje i srednjih škola, ustanova koje skrbe o toj populaciji i koje se kolokvijalno nazivaju ustanovama koje rade u posebnim uvjetima. Postoji i temelj u postojećem Granskom kolektivnom ugovoru za srednjoškolske ustanove i članku 22 koji kaže da zaposlenici koji rade u posebnim ustanovama za djecu s teškoćama, a riječ je o Centru za odgoj i obrazovanje Zagorska u Zagrebu, imaju pravo na uvećanje osnovice plaće za 15 posto. Željeli bismo da se u pregovorima o GKU za osnovne škole uključi takva odredba i da to bude jedan od dodataka za sve zaposleniku u školama koje rade u posebnim uvjetima.

Nužnost edukacije

Jer, u rad s djecom s teškoćama u tim su ustanovama uključeni doslovce svi zaposlenici – od spremačice i domara do samih ravnatelja – i svima je potrebna dodatna edukacija odnosno prihvaćanje drukčijeg načina života i rada u školi u kojoj su zaposleni. Za zaposlenike koji su u neposrednom radu s djecom s teškoćama, a to su učitelji, nastavnici, stručni suradnici predlažemo uvećanje osnovice plaća za 21 posto – to su osnovni zaključci nakon panel-rasprave na temu „Usklađivanje položaja zaposlenika u školama koji rade u posebnim uvjetima te njihovih prava i obveza” koju je organizirao Odbor za posebne ustanove Sindikata Preporod.

Kako je uvodno istaknula moderatorica rasprave Tanja Biloglav, predsjednica Odbora za posebne ustanove, važno je da se progovori o različitim poteškoćama s kojima se susreću i djelatnici i ravnatelji u rečenim ustanovama koje bi trebalo riješiti u najavljenim novim zakonima za osnovno i srednje obrazovanje, ali i da se prosvjetnu vlast podsjeti kako je vrijeme za pregovore o granskim kolektivnim ugovorima u kojima bi trebalo posvetiti pažnju i tom iznimno važnom segmentu odgoja i obrazovanja.

Drukčiji pristup

Ravnatelj Centra za odgoj i obrazovanje u Krapinskim Toplicama i predsjednik Saveza edukacijskih rehabilitatora Hrvatske Antun Zupanc podsjetio je da spomenute ustanove koje djeluju u posebnim uvjetima obuhvaćaju predškolski odgoj i obrazovanje, osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, a pružaju i socijalne usluge u sustavu koji je pod ingerencijom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

– Puno su veći zahtjevi pred zaposlenicima koji moraju odgovoriti na svaku potrebu naših učenika ne samo u odgojno-obrazovnom procesu nego i u terapijskim procesima. Dakle, u našim ustanovama svi zaposlenici moraju imati posve drukčiji pristup, jer odgovaramo svi na zahtjeve roditelja i naših učenika. No, velik je odljev kadrova iz škola koji odlaze zbog sagorijevanja na poslu ili zbog boljih poslovnih prilika. Velik je problem međuresorna suradnja koja nam onemogućava da odgovorimo na sve izazove i pitanja naših učenika i njihovih roditelja.

Mnogi bi se problemi lako mogli riješiti jer se ne radi o velikom broju ustanova odnosno škola, a činjenica je da doslovce svi naši zaposlenici rade u posebnim uvjetima i oni moraju imati neka specifična znanja. Zato bi socijalni partneri trebali otvarati te teme i naći razumno rješenje i da se materijalno pravo preslika iz jednog kolektivnog ugovora u drugi – rekao je Antun Zupanc.

Spori proces

Ravnateljica Osnovne škole Nad lipom Alma Srna posvjedočila je da su svi njihovi učenici s višestrukim teškoćama, da u školi ostaju do 21. godine života i to je iznimno zahtjevno za sve djelatnike.

– Mlade kolegice i kolege zbog silne zahtjevnosti posla odlaze, otvaraju privatne prakse i kabinete jer im je tako lakše individualno raditi nego u školi s većim grupama. Međuresorna suradnja nije dovoljno kvalitetna, stvari često zapinju jer se procesi sporo i teško odvijaju. Nekada smo bili zadnja opcija i roditelji su nerado upisivali dijete kod nas, ali sad smo postali škola za koju se traži mjesto za upis – rekla je Alma Srna.

Ravnatelj Centra za odgoj i obrazovanje Goljak u Zagrebu, Željko Kranjec, rekao je da sve ustanove koje rade u posebnim uvjetima imaju slične probleme.

– Goljak je ustanova usko vezana za bolnicu, ustanova koja učenicima osim redovnog i svih ostalih programa pruža rehabilitaciju, medicinsku pomoć, prijevoz i sve ostalo što nijedna redovna škola u Hrvatskoj ne može pružiti svojim učenicima. To je naša prednost i to naši roditelji dobro znaju. U tom kontekstu važan je doista svaki član kolektiva škole, jer i vozač i domar dobro poznaju svako dijete. A djeca su danas puno zahtjevnija i zato bi u našim ustanovama trebalo biti više pomoćnog osoblja. Nije lako biti odgovoran za učenike koji dnevno imaju deset i više epileptičnih napada, a nemaju primjerenu medicinsku skrb. I nitko u centru nije zbog novca i plaće jer su rizici preveliki – rekao je Željko Kranjec.

Momir Karin, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih

Osmišljavamo sustav i slušamo vas

Momir Karin, ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja, istaknuo je kako državna uprava donosi odluke i propise i jako je važno da svako dijete, bez obzira na to gdje živi, ima pravodobnu i stručnu pomoć.

– Važno je da dijete na Lastovu i u Dalmatinskoj zagori ima jednaku stručnu pomoć kao i dijete u Zagrebu, a ne da obitelji iz manjih mjesta iseljavaju zato što imaju dijete s teškoćama u razvoju. Osmišljavamo sustav i slušamo vas koji neposredno radite s tom djecom, s vama smo u svakom problemu, iako ga ponekad i ne možemo odmah riješiti. Ali želimo donijeti propise koji će biti provedivi u svakoj ustanovi.

Ministarstvo odobrava školama zapošljavanje stručnih suradnika, ali je problem što tih kadrova nedostaje ne samo u velikim gradovima nego pogotovo na otocima i u manjim sredinama. Nažalost, ne možemo postići da sve osnovne i srednje škole imaju sve profile stručnjaka, ali valjalo bi stručne suradnike objediniti u svojevrsnim centrima potpore iz kojih bi prema potrebama stručnjaci različitih profila išli na teren – smatra Momir Karin.

Nives Kralj Kovačić, Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava

Obrazovanje nije usluga nego ustavno pravo

– Prema zakonu, Centar spada u dom socijalne skrbi koji pruža obrazovne usluge. U takvom sustavu mi nastavnici nismo ni prikazani kao nastavnici nego kao stručni radnici. Ja sam stručni radnik druge vrste odnosno nastavnik. Naš je problem što u sustavu socijale nama nije priznata struka, jer nismo edukacijski rehabilitatori. Prije više od 20 godina zaposlila sam se u srednjoj školi pri Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, a danas ta škola ne postoji i negira se naš status nastavnika. Radimo prema svim propisima obrazovnog sustava, a osim norme nemamo nijedno pravo prema tom sustavu. Koja su naša prava, smiju li nam se nametati dežurstva vikendom, noćni rad? Mi dežuramo za vrijeme odmora u školi, na ispitima državne mature. Imamo trogodišnje pomoćne programe koji su od jesenas po modularnoj nastavi, imamo četverogodišnje programe po prilagođenom sustavu, a naši učenici polažu državnu maturu, upisuju i završavaju fakultete. Kao profesorica povijesti nisam pomoćni radnik druge vrste i želim da me se smatra nastavnikom te da se dio centra u kojemu radim smatra školom, a ne odjelom koji pruža usluge školovanja nakon kojega učenici dobivaju svjedodžbe – rekla je profesorica povijesti Ines Kralj Kovačić.

djeca s teškoćama