Aktivnost „Kodiraj me” obuhvaća razne radne listove poput bojenja istih oblika, zaokruživanja slova i povezivanja strelicama od početka do cilja

U suvremenom odgojno-obrazovnom kontekstu sve se više naglašava važnost razvoja računalnog razmišljanja već u ranoj dobi. Iako se kodiranje često povezuje s uporabom digitalnih uređaja, temeljni koncepti poput sekvenciranja, logičkog zaključivanja i rješavanja problema mogu se uspješno razvijati i bez tehnologije. Upravo takav pristup, poznat kao „unplugged” kodiranje, posebno je primjeren za djecu predškolske dobi.

„Unplugged” u prijevodu znači „isključen iz struje”, odnosno bez tehnologije. Iako su se koncepti logičkog programiranja igrom pojavljivali i ranije, Bell, Witten i Fellows smatraju se pionirima „unplugged” pristupa. Pristup „computer science unplugged” (Bell, Witten i Fellows, 2015) temelji se na ideji da se djeca mogu uvesti u svijet informatike bez sjedenja pred ekranom, odnosno uz igru.

Usmjerenost na igru

Igra, kao osnovni oblik dječjeg učenja, pruža prirodan i motivirajući okvir za usvajanje apstraktnih koncepata. Kako ističe Duran (2011), igrom dijete aktivno angažira sve svoje sposobnosti koje pridonose njegovu psihičkom i tjelesnom razvoju. Budući da igru karakterizira izostanak unaprijed zadanog cilja, ona je osobito pogodna za divergentno razmišljanje, istraživanje i isprobavanje različitih rješenja (Duran, 2011). Stoga se postavlja pitanje na koji način igra može poslužiti kao sredstvo za učenje osnovnih načela kodiranja u vrtićkom okružju.

U ranom odgoju ovakav se pristup najčešće ostvaruje igrom i iskustvenim učenjem, pri čemu djeca aktivno sudjeluju u procesu istraživanja, rješavanja problema i stvaranja vlastitih rješenja. Kako ističe Bers, učenje kodiranja u predškolskoj dobi treba biti usmjereno na igru, kreativnost i interakciju, a ne na formalno usvajanje tehničkih vještina (Bers, 2017).

Aktivnost „Kodiraj me” obuhvaća razne radne listove poput bojenja istih oblika, zaokruživanja slova i povezivanja strelicama od početka do cilja. Riječ je o predmatematičkim i predčitalačkim aktivnostima koje istodobno pridonose razvoju osnovnih elemenata računalnog razmišljanja poput prepoznavanja uzoraka, sekvenciranja i rješavanja problema.

Uloga robota

Jedna je od aktivnosti igra „Robot i programer”. Ovakve aktivnosti potiču i razvoj logičkog mišljenja, što je temelj računalnog razmišljanja (Bers, 2018). U toj igri jedno dijete preuzima ulogu robota, dok drugo daje precizne upute poput „naprijed”, „okreni se lijevo” ili „stani”. Kako bi robot uspješno izvršio zadatak, upute moraju biti jasne i pravilno poredane, čime djeca usvajaju koncept sekvenciranja i važnost točnih naredbi. Osim toga, ova aktivnost potiče razvoj komunikacijskih vještina i suradnje među djecom.

Slično se načelo može primijeniti u aktivnosti „Labirint na podu”, u kojoj djeca slijede unaprijed zadane upute kako bi stigla do cilja. Korištenjem prostornih pojmova poput „lijevo”, „desno”, „naprijed” i „natrag”, djeca razvijaju prostornu orijentaciju, ali i razumijevanje osnovnih elemenata algoritamskog razmišljanja. Pogreške koje se pritom javljaju važan su dio procesa učenja jer djeca pokušajima i pogreškama postupno dolaze do rješenja, što je u skladu s učenjem putem igre i iskustva (Bers, 2018).

Računalno razmišljanje

U aktivnosti „Plesni kodovi” djeca samostalno izrađuju kartice s prikazima pokreta, uz prethodnu demonstraciju svakog od njih. Nakon što usvoje značenje pojedinih simbola, djeca mogu kombiniranjem kartica stvarati vlastite „programe”, odnosno nizove pokreta koje zatim izvode uz glazbu. Na taj način razvijaju sposobnost povezivanja simbola i radnji, što je temelj razumijevanja kodiranja.

Osim prostorne orijentacije, kreativnosti i suradničkog učenja, ovom aktivnošću djeca razvijaju logičko mišljenje, sposobnost sekvenciranja, prepoznavanja uzoraka te planiranja i predviđanja radnji, što su ključni elementi računalnog razmišljanja.

Dječji vrtić Zvončić