Mnogi će tražiti zamjerke radu u kombinaciji, propitivati opravdanost i kvalitetu takvog oblika odgojno-obrazovnog rada, ali kad imate troje učenika u razredu onda je to pravi individualni rad koji daje pozitivne rezultate – kaže učiteljica Hodinj

Imala je učenika koji su trebali pomoć logopeda, ali je nisu dobili, no svladali su svoje teškoće uz pomoć učiteljice. Progovorili su, počeli čitati i pisati, a do polaska u školu gotovo da nisu govorili

U mjestašcu Jablan udaljenom nekoliko kilometara od grada Vrbovskoga, na 683 metra nadmorske visine smjestila se Područna škola Jablan koja pripada Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Vrbovskom. Bilo je lipanjsko prijepodne kada smo posjetili školu, svježe, toliko prohladno da je u razredu u kojemu su troje učenika i njihova učiteljica Radmila Hodinj vatra u starinskom kaminu baš ugodno zagrijala učionicu koja je prevelika za troje učenika, ali dovoljno prostrana da se u njoj smjesti i etnografska zbirka koju godinama prikupljaju učenici ove minijaturne školice vođeni svojom učiteljicom, pa i sav potreban didaktički materijal.

Dvije prvašice i jedan učenik trećeg razreda čine dvorazrednu kombinaciju i jedini su učenici u područnoj četverogodišnjoj školi u kojoj već punih 37 godina neumorno radi učiteljica Radmila Hodinj.

Nekad i 20 učenika

– U ovu sam školu došla u veljači 1989. godine i ostala sam tu do danas. Nekada je bilo i puno više učenika od prvog do četvrtog razreda i bila je četverorazredna kombinacija u kojoj je bilo puno zahtjevnije raditi, ali za mene je to uvijek bio izazov, a ne opterećenje. I cijeli život radim u kombiniranim razrednim odjelima. Kad sam imala četverorazrednu kombinaciju jedni su pisali, s drugima sam razgovarala, treći su rješavali zadatke vezane za zajedničku temu, a četvrti izrađivali nešto i aktivnosti su se stalno izmjenjivale. Uvijek treba nešto smišljati, pripremiti aktivnosti, teme i zadatke primjerene razredu i sve to realizirati u istom prostoru i vremenu. Bilo je perioda kad sam imala i dvadeset učenika i svi su bili u jednoj kombinaciji, u istoj učionici. Istina, prepolovila bih kombinaciju pa bi jedni boravili u školi od 8 do 12, drugi od 10 do iza 13 sati i bio je period preklapanja isključivo na odgojnim predmetima. S vremenom se broj učenika počeo smanjivati i sad smo na troje, a toliko će ih ostati i na jesen jer ove godine nemamo upis u prvi razred – opisuje učiteljica Hodinj.

Individualni rad

– Razgovarala sam početkom drugog polugodišta s prijateljicom čija unuka pohađa prvi razred u nekoj drugoj školi. I ona mi se pohvalila kako njezina unučica već pomalo slovka i sriče. I pitala me kako moje prvašice svladavaju početno čitanje i pisanje. Rekla sam joj da one sjede, pročitaju zadatak koji im zadam i lijepo pišu odgovore. Došli su u školu i nisu znali ni čitati ni pisati, ali uz individualni rad sve se te vještine brže i kvalitetnije svladavaju i usvajaju. Svaki dan vježbaju i rade. Imala sam učenika koji su trebali pomoć logopeda, ali je nisu dobili, no svladali su svoje teškoće uz moju pomoć. Progovorili su, počeli čitati i pisati, a do polaska u školu gotovo da nisu govorili. I nikada ne inzistiram da mi učenici dođu s nekim predznanjem čitanja i pisanja, jer učiteljski je posao da ih to naučimo na ispravan i najkvalitetniji način – objašnjava učiteljica.

Vremena se mijenjaju, klima se mijenja, a budući da je Jablan u brdsko-planinskom području, nekada su zime obilovale snijegom, učenici su dolazili na sanjkama u školu, ali ni danas snijeg ne predstavlja neku veliku prepreku jer su učenici samo iz mjesta, blizu im je škola, malo su prtili, roditelji su ručnim ralicama čistili snijeg i rijetko se dogodilo da netko zbog vremenskih neprilika ne dođe na nastavu, saznajemo od naših domaćina.

Kulturna baština

U školi se uvijek puno pažnje polagalo očuvanju kulturne baštine, tradicije i čim smo ušli u školsku zgradu zapljusnuli su nas eksponati od starinskih škrinja, pegli na žar, drvenog pluga, poljoprivrednih alata koji se već dosta dugo ne koriste, do konjske opreme kao i brojnih uporabnih predmeta koji su izašli iz mode jer su ih zamijenili električni uređaji.

– Uz redovitu nastavu u školi se bavimo različitim aktivnostima. Imamo sekciju Mladi čuvari baštine pa skupljamo stare uporabne predmete, koji su izloženi po cijelom razredu, a prije desetak godina učenici su poželjeli osim njima poznatih igara isprobati i neke druge igre pa su se upustili u istraživanje onih gotovo zaboravljenih starinskih pastirskih igara koje su igrali njihovi djedovi i pradjedovi. Skupilo se toga dosta pa su Mladi čuvari baštine novootkrivene igre prikazivali na mjesnim manifestacijama Severinsko veče i Bundevijada. Napravimo štand na kojemu izložimo i predmete iz naše etnografske zbirke i tako obogatimo svoje prezentacije. Naravno, igramo mi i gumi-gumi i školice. Istraživali smo i pravila igara prikupljenih iz svih krajeva Gorskog kotara i od prikupljenog materijala nastala je knjiga „Stare dječje igre iz Gorskog kotara”.

Školski list

Malo je učenika, ali imamo i literarnu grupu i napravili smo već 32 izdanja školskog lista „Jablančić” u kojima objavljujemo učenike radove, pišemo, bilježimo naša lokalna događanja pa je „Jablančić” svojevrsni svjedok i dokument vremena u kojemu živimo. Njegujemo i dijalektalni govor našega kraja, učenici sve to zapisuju, dokumentiraju, pa smo i te materijale objedinili u publikaciji pod nazivom „Jablanska slovarica – rječnik i frazemi”. Učenici su skupljali frazeme, ilustrirali ih i objasnili što svaki frazem znači. Na primjer „Pun sam šoldi ko žaba dlak” odnosno – nemam novca. Nakon frazema imamo i mali rječnik lokalnih izraza s objašnjenjima. Učenicima je to zanimljivo, vole takva istraživanja i uz njih jako puno nauče, a da toga nisu ni svjesni – ponosno opisuje učiteljica Radmila Hodinj koja i na kraju četvrtog desetljeća radnoga staža u obrazovanju s velikim veseljem, entuzijazmom i ljubavlju svojim učenicima daje puno više od gole faktografije, učenja slova, brojki, tablice množenja, prirode i društva. Uvodi ih u život, u svijet znanja, promatranja života oko sebe, prenosi im vještine potrebne za svakodnevni život, odgaja ih, usađuje vrijednosti dobrote, ljubavi, poštenja, suradnje, tolerancije, empatije i svega onoga što čini ponajprije dobre ljude. I sve to u školici koja je i dalje centar života i svijeta u Jablanu, mjestašcu koje je daleko od oka i srca, reklo bi se bogu iza nogu, ali koje živi ne uz svoju školu nego doista sa školom.