„Činjenica da se radi o dugotrajnom rješavanju problema, udaljavanju učenika iz škole i odgojno-disciplinskom radu, omogućuje im da rade što žele. To što će im netko nešto reći nema nikakvog učinka, kao ni sam kazneni rad, jer ih motivira da nastave s takvim ponašanjem”, smatra jedan učenik

Djetetu treba pokazati da se neke stvari mogu promijeniti i popraviti. U svim odgojnim intervencijama učenik mora surađivati s učiteljem kako bi ispravio ono što je napravio

Kada je S. K, 15-godišnjakinja iz Beograda, prepravljala ocjene u imeniku, nije mnogo razmišljala o posljedicama. Uslijedio je razgovor sa školskim psihologom, pedagogom, izrada prezentacije o krivotvorenju dokumenata, ocjena dovoljan iz vladanja, ali i čišćenje učionice, kao obvezna mjera rada za opće dobro.

‒ Nije čišćenje toliko utjecalo na mene, koliko ocjena iz vladanja. To je bilo užasno. Sa psihologom i pedagogom imala sam koristan razgovor jer su mi objasnili što je krivotvorenje ‒ rekla je kažnjena učenica.

Rad za opće dobro jedna je od mogućnosti pojačanog odgojno-obrazovnog rada i nije kazna, već mjera kako bi djeca shvatila gdje su pogriješila i kakve su posljedice, kaže Jasna Gađanski, ravnateljica Osnovne škole „Stevica Jovanović” u Pančevu, nedaleko od Beograda.

‒ On je sastavni dio plana rada škole, bez obzira na to ponaša li se učenik dobro ili ne. Služi kao prevencija nasilja, za razvoj pozitivnih osobina, empatije, tolerancije, grupnog i timskog rada ‒ naglašava Gađanski.

Izmjena pravilnika

Rad za opće dobro u školama je postojao i prije, ali su roditelji morali dati suglasnost da se izrekne kao pedagoška mjera. Izmijenjenim pravilnikom iz 2024. godine roditelji se obavještavaju, ali njihov pristanak nije potreban i više ništa ne mogu odbiti. Ako ne žele sudjelovati, dodaje Gađanski, škola ih može prekršajno prijaviti.

‒ To je dobra prilika da učenici radom nešto unaprijede, pridonesu i dobiju drugu priliku. Uloga škole nije kažnjavati djecu, već ih odgajati ‒ kaže Saša Stefanović, direktor Mreže organizacija za djecu Srbije iz Niša.

‒ Shvatila sam da je to što sam napravila grješka zbog nekih drugih stvari, a ne zato što sam morala čistiti učionicu. Moji prijatelji i ja jedva smo čekali da se to završi ‒ kaže S. K. i dodaje da ju je spremanje dočekalo i u osmom razredu, jer je zbog pričanja na satu dobila četvorku iz vladanja:

‒ Još čistim učionicu. Dođem, obrišem klupe, očistim pod i odem na odmor.

Prijatelji je, kaže, ne zadirkuju i svi joj žele pomoći. Njezina majka kaže da djeca, kad izađu iz razdoblja djetinjstva i uđu u svijet odraslih, pomalo „polude”:

‒ Moja je kći sa skupinom djece prepravljala ocjene u imeniku. Škola je jako dobro reagirala, odmah su nas pozvali na razgovor, ali nisu ih samo grdili niti im smanjivali ocjene iz vladanja, već su poduzeli određene korake.

Naime, morali su pred svima čitati rad o krivotvorinama, a takav se prijestup nikada nije ponovio, dodaje. Dodaje da su svi oni dobra djeca, to je bio tek njihov mladenački ispad, ali nitko ih zbog toga nije prezirao, a na kraju su nešto naučili.

Od dobrovoljnog do obveznog rada

Kad je rad za opće dobro dobrovoljan, u njemu može sudjelovati svatko, učitelji su organizirani, a djeca sama prihvaćaju i osmišljavaju aktivnosti, objašnjava Gađanski:

‒ Ako je dio pojačanog odgojnog rada, može biti određen po dvjema osnovama: za lakše i teže prekršaje. To su mjere koje su propisali stručni suradnici i tim za zaštitu od nasilja.

Manji su prekršaji, dodaje, ako učenici nešto slučajno razbiju ili nasilje prve razine, primjerice kad nekome 'opale čvrgu'. U tim situacijama razrednik smišlja vrstu rada za opće dobro. Ako je, pak, u pitanju ukor ravnatelja i nastavničkog vijeća, onda cijeli kolektiv određuje mjere.

‒ Sve mora biti potkrijepljeno izvješćem i djeca ništa ne rade sama nego s ostalim učenicima. Namjera je da shvate i usvoje društveno odgovorno ponašanje ‒ ističe Gađanski, naglasivši da je ponašanje najteže promijeniti:

‒ Imali smo učenika kojem je, među ostalim, zbog vršnjačkog nasilja određen rad za opće dobro. U svakom slučaju, važno je da uz svakog kažnjenog učenika bude odrasla osoba iz škole, da ima mentora, jer teško može nešto sam shvatiti ako se s njim ne razgovara.

Dodaje da se dječak na kraju smirio, vidio je da nije sve igra i shvatio posljedice. On i učenik s kojim se posvađao na kraju su se pomirili, unatoč želji roditelja da nemaju nikakav kontakt.

‒ Roditelji kažnjenog dječaka nisu se bunili, čak su smatrali da je dobro prošao vrstom kazne odnosno što je kaznu mogao odraditi. Katkad roditelji misle da rad za opće dobro nema učinka, ali nikad im nije smetalo da djeca rade ‒ rekla je Gađanski.

Mjera bez pravog učinka

Aleksa Matijević učenik je Strojarske škole u Pančevu i školuje se za tehničara za računalno upravljanje. U osnovnoj je školi, kaže, bio žrtva psihičkog zlostavljanja pa je namjerno ponavljao peti razred kako bi „pobjegao” od vršnjaka iz razreda.

– Nikad im nije izrečena mjera pojačanog rada, ali iskreno vjerujem da to i nije puno utjecalo na one kojima je izrečena. Učenici to smatraju bježanjem s nastave, a suspenziju doživljavaju kao odmor jer onda ne moraju dolaziti u školu. Takvi će učenici učiniti sve samo da ne budu na nastavi. Činjenica da se radi o dugotrajnom rješavanju problema, udaljavanju učenika iz škole i odgojno-disciplinskom radu, omogućuje im da rade što žele. To što će im netko nešto reći nema nikakvog učinka, kao ni sam kazneni rad, jer ih motivira da nastave s takvim ponašanjem ‒ kaže Matijević.

Učenici se, napominje, više ničega ne boje.

‒ Smatraju da u ovom sustavu za njih nema kazne, a boje se jedino hoće li prekršiti zakon i završiti u zatvoru. Oni koji dobrovoljno uređuju dvorište i sade drveće imaju isti tretman kao i oni koji su kažnjeni. To bi se moglo riješiti tako da oni koji su napravili prekršaj odrade rad za opće dobro nakon nastave, a ne za vrijeme ‒ kaže ovaj srednjoškolac.

Dodaje da nema trenutka u školi a da se netko nekome ne ruga ili ga ne izaziva.

‒ Zbog pogrješke koju učenik napravi često ga drugi učenici izazivaju i provociraju pa i njih treba sankcionirati jer samo dolijevaju ulje na vatru ‒ napominje Matijević i dodaje da su ga profesori trebali upozoriti na pogrješku koju je zapravo učinio kad je u osnovnoj školi odlučio pasti razred, jer ponavljanje razreda nije način da se riješi problem zlostavljanja koje je trpio.

S djecom treba razgovarati

‒ Djeca u našoj školi često izostaju pa smo skloniji suradnji s učenicima i roditeljima uz savjetodavni rad o važnosti školovanja radije nego da ih putem rada za opće dobro nagovaramo da završe školu. Ta metoda neke više odbija nego privlači da redovito pohađaju nastavu ‒ izjavila je Ljiljana Šelmić, psihologinja u Strojarskoj školi u Pančevu.

Kaže da kada učenik napravi prekršaj vršnjaci brzo doznaju o čemu se radi te samo pokušavaju saznati kakva će kazna biti.

‒ Pravilnik nas obvezuje da se svi uključimo, prikupimo dokaze, razgovaramo s učenicima, roditeljima, svjedocima, napravimo plan, a djeca cijelo vrijeme samo čekaju da čuju kakva će kazna biti. To je proces koji predugo traje, pa djeca imaju dojam da se sve tolerira ‒ ističe Šelmić, a njezina kolegica, pedagoginja Gordana Vasić kaže da rad za opće dobro, kao mjera resocijalizacije, baca sjenu na njegovu bît, a to je solidarnost, empatija i suradnja temeljena na dobrovoljnosti:

‒ Mjesto gdje se stječu vrline odjednom postaje instrument za discipliniranje u sklopu pojačanog odgojno-obrazovnog rada. Dobro je da je prisutan, ali najvažnije je komunicirati s djecom dok rade.

Pomoć u knjižnici, zalijevanje cvijeća, skupljanje lišća ili sadnja drveća, dodaje Vasić, ne može biti kazna, jer djeca to tako ne doživljavaju.

‒ Imali smo učenika koji je rekao da mu ne pada na pamet čistiti stol koji je uništio lijepeći po njemu naljepnice. Doživio je to kao omalovažavanje svoje osobnosti i nikako ga nije bilo moguće nagovoriti na to, a na kraju su ga roditelji ispisali iz škole ‒ kaže Vasić.

Škola, doduše, može, prijaviti roditelje centru za socijalni rad i sucu za prekršaje, jer škola nema kontrolu nad djetetom. Tada tek nastaje problem, jer roditelji bi trebali biti njihovi saveznici i ne bi smjeli razvijati neprijateljske odnose, smatra pedagoginja.

Prilika za promjenu

Djetetu treba pokazati da se neke stvari mogu promijeniti i popraviti. U svim odgojnim intervencijama učenik mora surađivati s učiteljem odnosno razrednikom kako bi ispravio ono što je napravio, smatra to Saša Stefanović iz Mreže organizacija za djecu Srbije:

‒ Kad se to tako postavi, onda rad ne djeluje kao kazna, već dijete vidi na koji način svojim ponašanjem utječe na druge učenike i nastavnike. Treba mu dati drugu priliku, da razvije empatiju, da vidi svoju pogrješku ako nekoga povrijedi.

Uloga je škole, dodaje, obrazovanje i odgoj, a uz taj rad postoji mogućnost usvajanja određenih vrijednosti.

Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti učenika

Kaznene mjere u školama u Srbiji:

• za lakšu povredu obveze učenika:

 upozorenje

 opomena razrednika

 opomena nastavničkog vijeća

 smanjena ocjena iz vladanja, što utječe na prosjek

• za težu povredu obveze učenika:

 opomena ravnatelja

 opomena nastavničkog vijeća

 obveza rada za opće dobro

 smanjena ocjena iz vladanja, što utječe na prosjek

 prelazak učenika od petog do osmog razreda u drugu školu

 isključenje iz škole (samo u srednjim školama)

Za napad na nastavnika ‒ u zatvor

Napadi na zaposlene u obrazovanju kažnjavat će se zatvorskom kaznom od tri mjeseca do osam godina, ovisno o težini kaznenog djela, prema planiranim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ‒ rezultat je to dogovora predstavnika Vlade Srbije i reprezentativnih sindikata obrazovnih radnika nakon nedavnih napada srednjoškolaca na nastavnike i štrajka prosvjetara. Najavljene je korekcije dio obrazovnog ceha dočekao s odobravanjem i uvjerenjem da će pridonijeti smanjenju nasilja u školama, dok dio praktičara iz učionica smatra da su novi propisi promašeni.

– Kazneni zakon odsad obuhvaća odgovornost od 14. godine, a predviđene izmjene u vezi s napadima na djelatnike u obrazovanju pridonijet će smanjenju nasilja. To je tek radni dokument, nije konačna verzija i nismo njime potpuno zadovoljni, ali prije toga nije bilo ničega, tako da je ovo napredak. Onog trenutka kad prvi počinitelj bude kažnjen za napad na djelatnika škole sigurno će utjecati na ostale te spriječiti da se ovakvi zločini ne ponove, jer će se znati da će napadači biti kažnjeni. Čekamo javnu raspravu, koja bi trebala biti održana u rujnu, a očekuje se da će izmjene i dopune Kaznenog zakona biti usvojene do kraja godine ‒ kaže Dobrivoje Marjanović, predsjednik Unije sindikata prosvjetnih radnika Srbije.

Škole i sindikati morali bi inzistirati na provedbi zakona, Ministarstvo obrazovanja moralo bi pomoći ravnateljima u što učinkovitijoj provedbi, a cijelo bi se društvo trebalo zamisliti nad sumornom činjenicom da se protiv nasilja u školama borimo zatvorskim kaznama, naglašava Aleksandar Markov, predsjednik Foruma beogradskih gimnazija. Dogovor i trenutnu suglasnost predstavnika Vlade i sindikata o izmjenama Kaznenog zakona vidi kao populističku i licemjernu mjeru, jer se, kako navodi, ne vodi podjednako briga o interesima i djece i učitelja. Smatra da se najavljenim zakonskim izmjenama pokušava zaštititi nastavnik, dok učenici žrtve nasilja ostaju „na vjetrometini”.

(Prema Danas, priredila Ivana Čavlović)

Rad za opće dobro kao pedagoška mjera