Kako je rad za opće dobro postao pedagoška mjera

„Činjenica da se radi o dugotrajnom rješavanju problema, udaljavanju učenika iz škole i odgojno-disciplinskom radu, omogućuje im da rade što žele. To što će im netko nešto reći nema nikakvog učinka, kao ni sam kazneni rad, jer ih motivira da nastave s takvim ponašanjem”, smatra jedan učenik Djetetu treba pokazati da se neke stvari mogu promijeniti i popraviti. U svim odgojnim intervencijama učenik mora surađivati s učiteljem kako bi ispravio ono što je napravio Kada je S. K, 15-godišnjakinja iz Beograda, prepravljala ocjene u imeniku, nije mnogo razmišljala o posljedicama. Uslijedio je razgovor sa školskim psihologom, pedagogom, izrada prezentacije o krivotvorenju dokumenata, ocjena dovoljan iz vladanja, ali i čišćenje učionice, kao obvezna mjera rada za opće dobro. ‒ Nije čišćenje toliko utjecalo na mene, koliko ocjena iz vladanja. To je bilo užasno. Sa psihologom i pedagogom imala sam koristan razgovor jer su mi objasnili što je krivotvorenje ‒ rekla je kažnjena učenica. Rad za opće dobro jedna je od mogućnosti pojačanog odgojno-obrazovnog rada i nije kazna, već mjera kako bi djeca shvatila gdje su pogriješila i kakve su posljedice, kaže Jasna Gađanski, ravnateljica Osnovne škole „Stevica Jovanović” u Pančevu, nedaleko od Beograda. ‒ On je sastavni dio plana rada škole, bez obzira na to ponaša li se učenik dobro ili ne. Služi kao prevencija nasilja, za razvoj pozitivnih osobina, empatije, tolerancije, grupnog i timskog rada ‒ naglašava Gađanski. Izmjena pravilnika Rad za opće dobro u školama je postojao i prije, ali su roditelji morali dati suglasnost da se izrekne kao pedagoška mjera. Izmijenjenim pravilnikom iz 2024. godine roditelji se obavještavaju, ali njihov pristanak nije potreban i više ništa ne mogu odbiti. Ako ne žele sudjelovati, dodaje Gađanski, škola ih može prekršajno prijaviti. ‒ To je dobra prilika da učenici radom nešto unaprijede, pridonesu i dobiju drugu priliku. Uloga škole nije kažnjavati djecu, već ih odgajati ‒ kaže Saša Stefanović, direktor Mreže organizacija za djecu Srbije iz Niša. ‒ Shvatila sam da je to što sam napravila grješka zbog nekih drugih stvari, a ne zato što sam morala čistiti učionicu. Moji prijatelji i ja jedva smo čekali da se to završi ‒ kaže S. K. i dodaje da ju je spremanje dočekalo i u osmom razredu, jer je zbog pričanja na satu dobila četvorku iz vladanja: ‒ Još čistim učionicu. Dođem, obrišem klupe, očistim pod i odem na odmor. Prijatelji je, kaže, ne zadirkuju i svi joj žele pomoći. Njezina majka kaže da djeca, kad izađu iz razdoblja djetinjstva i uđu u svijet odraslih, pomalo „polude”: ‒ Moja je kći sa skupinom djece prepravljala ocjene u imeniku. Škola je jako dobro reagirala, odmah su nas pozvali na razgovor, ali nisu ih samo grdili niti im smanjivali ocjene iz vladanja, već su poduzeli određene korake. Naime, morali su pred svima čitati rad o krivotvorinama, a takav se prijestup nikada nije ponovio, dodaje. Dodaje da su svi oni dobra djeca, to je bio tek njihov mladenački ispad, ali nitko ih