Na majčin nagovor upisuje teologiju, ali ubrzo shvaća da taj poziv nije za njega. Nakon napuštanja bogoslovije, uz negodovanje i nerazumijevanje roditelja odlazi u Bratislavu kako bi izučio stolarski zanat, no ni ondje se ne pronalazi. U vrijeme revolucionarnih zbivanja 1848. upoznaje Ivana Kukuljevića Sakcinskog te se kao dobrovoljac uključuje u borbu protiv Mađara i ubrzo postaje časnik. S 23 godine odlazi u Prag studirati pedagogiju i filozofiju i pronalazi svoj poziv. Ondje upoznaje buduću suprugu Mariju Frechovu, koja mu postaje životna i profesionalna potpora.

Učiteljsku karijeru započinje 1852. u Rijeci kao učitelj hrvatskog jezika. Zbog protivljenja učenju hrvatskoga jezika