Iako svjedočimo kontinuiranom rastu učiteljskih plaća, nedavno objavljeno istraživanje pod nazivom „Indeks cijenjenosti učitelja: komparativna analiza relativnih plaća i percepcije javnosti u RH”, koje su proveli Marko Šolić, magistar edukacije fizike i informatike u Osnovnoj školi Matije Gupca u Zagrebu i Mirena Maljković, učiteljica savjetnica informatike u Osnovnoj školi Rapska u Zagrebu Zagreb uz podršku članova i administracije nastavničke grupe Školska zbornica, pokazuje kako je stvarni materijalni status učitelja u Hrvatskoj drastično pao, a učiteljska je plaća danas znatno ispod državnog prosjeka.

Provedeno istraživanje po prvi put uvodi mjerljivi alat - Indeks cijenjenosti učitelja. Naime, hrvatski medijski prostor već godinama pune alarmantni naslovi o nedostatku učitelja. Kronični deficit stručnog kadra iz matematike, fizike, informatike i drugih STEM područja više nije novost, već naša svakodnevica i u gradovima i u manjim sredinama, na otocima, gdje se na natječaje nerijetko ne javlja nitko, a nastavu „krpaju” nestručne zamjene. Svi dionici društva - od roditelja do političara - slažu se u jednom: želimo bolji obrazovni sustav. A bolje učitelje dobit ćemo boljom selekcijom pa i boljim plaćama. Nastavničke grupe i sindikati godinama upozoravaju na potplaćenost i gubitak društvenog ugleda učitelja. Nasuprot tome, prosvjetna vlast redovito se hvali „povijesnim povećanjima” osnovice i koeficijenata, prikazujući grafove rasta plaća u apsolutnim iznosima.

No, problem s nominalnim iznosima u eurima ili nekadašnjim kunama jest taj što su podložni inflaciji i promjenama troškova života. Plaća od tisuću eura danas ne vrijedi isto kao plaća od tisuću eura prije deset godina. Zbog toga nam treba objektivnija mjera, ona koja uklanja „šum” inflacije i političkog marketinga.

Rješenje: Indeks cijenjenosti učitelja

Kako bismo dobili jasnu sliku stvarnog statusa prosvjetnih djelatnika, uvodimo Indeks cijenjenosti učitelja. Riječ je o jednostavnom, ali moćnom pokazatelju: omjeru učiteljske plaće i prosječne plaće u Republici Hrvatskoj za svaku pojedinu godinu. Takav pristup omogućava da se vidi kako se stvarna, relativna pozicija učitelja u društvu mijenja kroz desetljeća, neovisno o valuti ili inflaciji, a anketiranjem građana možemo saznati koliki bi taj omjer trebao biti neovisno o ekonomskom trenutku ˗ napominju autori istraživanja te ističu kako se ono oslanja na značajan doprinos članova nastavničke grupe Školska zbornica, koji su sudjelovali u provedenom anketnom istraživanju.

Kako bi osigurali objektivnost i transparentnost, analiza se temelji na javno dostupnim podacima državnih institucija. Podaci o kretanju učiteljskih plaća preuzeti su iz službene prezentacije Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih iz 2025. godine. Referentni profil učitelja s deset godina staža bez napredovanja odabran je zato što ga u svojim službenim analizama koristi Ministarstvo, te zato što uvjerljiva većina učitelja u Hrvatskoj ne posjeduje zvanja mentora ili savjetnika. Podaci o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći po zaposlenom u pravnim osobama preuzeti su od Državnog zavoda za statistiku.

Kako bi kvantificirali stavove o materijalnom statusu učitelja, provedeno je anketno on-line istraživanje u kojemu je sudjelovalo 2414 ispitanika. Čak 69 posto ispitanika čine sadašnji ili bivši učitelji, 6 posto čine ostali zaposlenici u školama (ravnatelji, stručni suradnici, nenastavno osoblje), 19 posto ispitanika ne radi u školi, ali su blisko povezani sa sustavom i među njima su članovi obitelji ili prijatelji učitelja dok 6 posto ispitanika nema izravnu poveznicu sa školskim sustavom.

U uzorku prevladavaju osobe ženskog spola (85 posto), što korelira sa stvarnom rodnom strukturom zaposlenih u obrazovanju u Republici Hrvatskoj. Dobna struktura ispitanika je ravnomjerno raspoređena, s najvećim udjelom u skupinama od 31 do 50 godina.

Upitnik je bio koncipiran oko dva ključna pitanja koja ispituju percepciju (stvarnost) i stav (očekivanje). Prvo je pitanje: „Što mislite, kolika je trenutno plaća učitelja s deset godina staža u odnosu na prosječnu plaću u Republici Hrvatskoj?”, a drugo „Prema Vašem mišljenju, kolika bi trebala biti plaća učitelja s deset godina staža u odnosu na prosječnu plaću u Republici Hrvatskoj?”

Ispitanici su odgovore davali odabirom postotnog odnosa. Odgovori su za potrebe analize pretvoreni u numeričke vrijednosti (npr. „30 % viša” = 1.30), čime je omogućeno izračunavanje prosječnog percipiranog i željenog Indeksa cijenjenosti za različite skupine ispitanika.

Povijesni presjek Indeksa cijenjenosti učitelja

Analiza kretanja Indeksa cijenjenosti učitelja kroz posljednja dva i pol desetljeća otkriva jasan i zabrinjavajući trend erozije relativnog materijalnog statusa prosvjetnih djelatnika. Razdoblje od 2000. do 2003. godine započinje s Indeksom iznad 1,00, dosežući vrhunac 2003. godine kada je učiteljska plaća bila oko 7 % viša od državnog prosjeka. Tijekom sljedećih pet godina Indeks se uglavnom održavao u pozitivnoj zoni (iznad ili oko 1,00), sugerirajući da je učiteljska plaća barem pratila prosjek države. 

Najoštriji padovi događaju se nakon 2015. godine i u posljednjih nekoliko godina. Od 2020. godine nadalje, unatoč nominalnim povećanjima kojima se Ministarstvo hvali, relativna pozicija učitelja strmoglavo pada. U 2024. godini Indeks pada na povijesni minimum od 0,91.

Drugim riječima, učitelj s deset godina iskustva danas ima plaću koja je za gotovo 10 % manja od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. To je pad od gotovo 20 postotnih bodova u odnosu na razdoblje prije deset godina. 

Upravo zato smo proveli anketu čiji rezultati otkrivaju duboki jaz između onoga što učitelji trenutno imaju i onoga što društvo - uključujući i samu struku, ali i opću javnost - smatra pravednim ˗ kažu istraživači. 

Gotovo sve demografske skupine ispravno su procijenile da je učiteljska plaća trenutno niža od prosječne plaće u državi. Prosjek odgovora svih ispitanika sugerira percepciju da je učiteljska plaća oko 12 posto manja od državnog prosjeka, što je vrlo blisko stvarnom podatku (oko 9 posto manja). Činjenica da javnost ne potcjenjuje niti precjenjuje drastično trenutno stanje daje dodatnu težinu i legitimitet njihovim stavovima o tome kolika bi plaća trebala biti.

Diskrepancija između percepcije i realnosti

Posebno je indikativna analiza podataka prema stavu ispitanika o prošlim sindikalnim akcijama (štrajk 2019.). Očekivano, sudionici i podržavatelji štrajka smatraju da bi plaće trebale biti znatno veće (Indeks oko 1,49). Međutim, najsnažniji argument proizlazi iz stavova skupine koja se izjasnila da nije sudjelovala niti podržavala štrajk i koja je najkritičnija prema zahtjevima učitelja. Podaci pokazuju da čak i ta „najkritičnija” skupina smatra da bi plaća učitelja s deset godina staža trebala biti 30 % viša od prosječne plaće u državi (Indeks 1,30).

Usporedi li se to s trenutnim stanjem (Indeks 0,91), lako je zaključiti da su učitelji danas plaćeni gotovo 40 postotnih bodova manje od onoga što čak i njihovi kritičari smatraju poštenim. Kad i „protivnici” smatraju da ste potplaćeni, tada više ne govorimo o učiteljskim ili sindikalnim zahtjevima, već o širem društvenom konsenzusu o potplaćenosti struke ˗ kaže se u istraživanju.

Analiza povijesnog kretanja Indeksa cijenjenosti učitelja pokazuje da materijalni status učitelja nije bio toliko loš kao danas. Početkom tisućljeća te u razdoblju do 2015. godine, Indeks se uglavnom kretao oko vrijednosti 1,00 ili čak blago iznad nje. Međutim, drastičan pad u posljednjih nekoliko godina – srozavanje Indeksa na povijesni minimum od 0,91 u 2024. godini – predstavlja sistemski rizik. Kada plaća visokoobrazovanog stručnjaka padne gotovo 10 posto ispod prosječne plaće u državi, učiteljski poziv gubi ekonomsku konkurentnost, što neminovno vodi do negativne selekcije. U uvjetima gdje je početna pozicija u školi financijski destimulirajuća u odnosu na ostatak tržišta rada, sustav gubi sposobnost privlačenja najkvalitetnijih studenata i stručnjaka. To je posebno vidljivo u deficitarnim STEM područjima, a s ovakvim Indeksom postaje opća prijetnja za sve predmete. Dugoročno, cijenu ovog pada neće platiti samo učitelji već cijelo društvo kroz pad kvalitete obrazovanja.

Umjesto zaključka

Cilj ovog istraživanja bio je maknuti „šum” koji stvaraju nominalni iznosi plaća i inflacija te utvrditi stvarni položaj učitelja u Hrvatskoj. Uvođenjem Indeksa cijenjenosti učitelja, dobili smo jasan, ali poražavajući odgovor: učitelji su danas relativno siromašniji nego što su bili početkom milenija, a njihov je status u slobodnom padu upravo u posljednjih nekoliko godina.

Na temelju dobivenih podataka, moglo bi se predložiti promjenu paradigme u pregovorima između sindikata i Vlade. Naime, pregovori o postotnom povećanju osnovice ili nominalnom povećanju koeficijenata u uvjetima visoke inflacije su varljivi pa bi se umjesto cjenkanja oko postotaka učiteljske plaće moglo vezati uz Indeks cijenjenosti kao fiksnu ciljanu vrijednost, a postizanje Indeksa od 1,25 kao srednjoročni cilj koji bi predstavljao racionalan kompromis, jer niži je i od onoga što želi opća javnost (1,48), a niži je čak i od onoga što predlažu najžešći kritičari učitelja (1,30) – stoji u zaključku istraživanja.