Riječ koja liječi

Biserka Draganić (Zagreb, 1963.) zaposlena je kao učiteljica hrvatskoga jezika u OŠ Frana Krste Frankopana u Zagrebu. Objavila je četiri zbirke pjesama i jednu zbirku meditacija. Glazbenici rado posežu za njezinim stihovima. Jedna njezina uglazbljena pjesma i prošle je godine izvedena na Međunarodnom festivalu šansone Chansonfest 2023. Osim poezije objavljuje članke, stručne radove, udžbenike. Više od dva desetljeća aktivno se bavi promicanjem hrvatske glagoljaške baštine. Pročelnica je Odjela za hrvatsko glagoljaštvo Matice hrvatske i članica je Sekcije za jezik Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a. Pjesme Dubine Probijam se u vlastite dubine. Gleda me tama iz zadobivenih rana. Izmišljeno trnje bode do krvi dok Te uočavam posvuda u sebi. Razdirem okupljene tmine dok se opiru izlasku iz mene. Pratim Te u stopu plivajući u bolu. Tu si, u mojoj krvi, zrcali Te svaka stanična zjena krvlju borbe oblivena. Bojno sam polje bića na sve strane razvučena otimana, potkradana, prevarena. Tebe želim, a ne privide i sjene Tebi kažem DA koji kraljuješ sred mene. Vrijeme obilja Jutro. Miris neba u maloj sobi. Stol. Na njemu cvijeće. Tek rođeno sunce zamjenjuje svijeće. Za stolom ti i ja. Između nas vrijeme obilja. Pirika Ptica sam u ranjenom krilu dana prozirnih krila duše od stakla Ptica sam u ranjenom krilu dana svijetleći lampion tek upaljena baklja Ptica sam u gorućem krilu dana slomljena u svemu a pirika sama. Majčinstvo Sunčici Mirišem mlijeko s tvojih usana upiru se o moje grudi tvoja mirisna stopala njišeš se na mojim rukama moje je tijelo tvoja kolijevka usađuješ me u središte povezuješ s osima svijeta vraćam se na mjesto s kojeg sam pobjegla: u samo središte svijeta. Pusti rane Pusti rane neka zacijele. Ne diraj u ono što promijeniti se ne može. Ne hrani se vlastitom patnjom, ne svađaj se s njome da te ne otruje. Pusti bol neka ode. Daj suzama da presuše. Dozvoli rijeci da te nosi dok su joj blizu obale. Budi mudra: ne tuguj. Neka se sva zla dogode. Ti ostani mirna u duši, u tebi neka živi proljeće. Volim te gledati dok spavaš Volim te gledati dok spavaš pratiti igre snova na tvome licu volim miris tvog usnulog tijela ruke što pričaju vlastitu priču. Volim te gledati dok spavaš slušati tišinu što sred tebe diše volim dah vječnosti što ti se iz duše diže. Volim te gledati dok spavaš uplovljavati u tvoju usnulu ljepotu volim promatrati kako u snovima rasteš i uranjaš u jednotu. Mijene Brod je već odavno isplovio nebo u luci ne čuva više ni njegovu sjenu u ozračju narančinog cvijeta svijet se mijenja u trenu Pod suncem što prži zjene promatram njegovu mijenu i dok mi brodovi odnose dušu opet se rađam u svemu. Blagoslovljen bio, Gospodine Bože moj Blagoslovljen bio, Gospodine Bože moj. Ti koji nastanjuješ nebo i zemlju koji kraljuješ nad vidljivim i nevidljivim zbog koga se ljubav u meni nastanjuje preplavljujući moje tjelesne obale natapajući sve oko mene. Za Tobom čezne duh moj za Tobom žeđa duša moja i kad te ne osjećam uz sebe, jer me