Prehrambene navike učenika – što vole, a što odbijaju

Školska prehrana važan je dio odgojno-obrazovnog procesa. Ona ne podrazumijeva samo zadovoljavanje energetskih i nutritivnih potreba učenika, nego i usvajanje zdravih životnih navika koje učenici prenose iz škole u svakodnevni život. Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama iz 2013. godine naglašavaju važnost uravnotežene prehrane s dovoljnim unosom voća, povrća i cjelovitih žitarica. Međutim, praksa često pokazuje da djeca rado prihvaćaju jednostavna, poznata i vizualno privlačna jela, dok su variva i povrtni obroci slabije prihvaćeni.

Kako bismo ispitali zadovoljstvo učenika obrocima u školskoj kuhinji, proveli smo anketu među svim učenicima škole od prvog do osmog razreda. Rezultati nam daju vrijedne smjernice za planiranje budućih jelovnika, ali i za pedagoški rad s učenicima na razvijanju zdravih prehrambenih navika.

Istraživanje je provedeno u rujnu 2025. godine. U njemu je sudjelovalo više od 500 učenika. Anketa je bila anonimna, a učenici su na skali od tri stupnja ‒ „nisam zadovoljan”, „u redu je”, „zadovoljan sam” ‒ ocjenjivali obroke ponuđene za ručak i mliječni obrok.

Ručak

Najviše zadovoljstva učenici su izrazili paniranim pilećim odrescima s rižom i salatom od cherry rajčica te tjesteninom carbonara sa zelenom salatom. Variva i jela sa špinatom izazvala su podijeljene reakcije – dok dio učenika ta jela rado jede, znatan broj ih odbija. Krumpir-gulaš i varivo od miješanog povrća s puretinom pokazali su se kao najmanje prihvaćeni obroci.

Mliječni obrok

Najpopularniji među učenicima bili su kroasan s punjenjem od marelice i mlijeko te zapečeni štrukli s mlijekom. Najviše nezadovoljnih odgovora dobili su školski sendviči i kukuruzni kruh s mliječnim namazom. Podijeljena mišljenja bilježimo kod obroka poput kruha s paštetom ili čokoladnog mlijeka.

Rezultati potvrđuju očekivani obrazac prehrambenih preferencija djece školske dobi, jer učenici biraju jela koja su im poznata, jednostavna i ukusna, dok hrana bogata povrćem te variva nailaze na otpor. Ovo se može povezati s razvojnim karakteristikama učenika – mlađi učenici često imaju izražene averzije prema određenim okusima i teksturama.

S pedagoškog aspekta, istraživanje pokazuje potrebu da se prehrana u školi ne promatra samo kao opskrba hranom, nego i kao odgojno-obrazovni proces. Škola može učenike postupno učiti prihvaćanju raznolike hrane s pomoću radionica kuhanja, edukativnih plakata, uključivanja učenika u odabir jelovnika ili degustacijskih dana.

Preporuke

Za školsku kuhinju: uvrstiti češće jela koja učenici rado jedu, a kod manje prihvaćenih jela razmisliti o drukčijem načinu pripreme (npr. povrće u obliku povrtnih popečaka ili umaka).

Za učitelje i razrednike: provoditi sate razrednika i projekte vezane za prehrambene navike i zdravlje.

Za roditelje: poticati kod kuće konzumaciju povrća i raznovrsnih jela, kako bi djeca lakše prihvatila takve obroke i u školi.

Za lokalnu zajednicu: uključivanje nutricionista i školskog liječnika u izradu edukativnih materijala i radionica.

Istraživanje pokazuje da je mišljenje učenika važan pokazatelj u planiranju školskih jelovnika. Uvažavanjem njihovih preferencija, ali i pedagoškim djelovanjem, moguće je postići ravnotežu između nutritivno kvalitetne i učenicima prihvatljive prehrane. Školska prehrana, osim što zadovoljava osnovne potrebe djece, ima potencijal biti i prostor učenja zdravih životnih navika koje će ih pratiti tijekom cijelog života.

Prepoznaj. Zaustavi. Ojačaj 

Relacijsko nasilje implicira isključivanje, ogovaranje, manipulaciju i narušavanje prijateljskih odnosa među školskom djecom. Zato smo pokrenuli radionice za učenike s ciljem razvijanja socijalnih i emocionalnih kompetencija, poticanja empatije te izgradnje pozitivnih odnosa u razrednim zajednicama

U suvremenim školama sve se češće prepoznaje oblik nasilja koji ne ostavlja vidljive fizičke posljedice, ali itekako duboko pogađa emocionalno zdravlje djece, to je relacijsko nasilje. Riječ je o suptilnim oblicima isključivanja, ogovaranja, manipulacije i narušavanja prijateljskih odnosa, koji su posebno prisutni među djevojčicama u dobi od 10 do 14 godina. Upravo zbog svoje nevidljivosti ovaj oblik nasilja često ostaje neprepoznat, a posljedice mogu biti dugotrajne.

Kako bismo pružili podršku djevojčicama i osnažili ih u suočavanju s ovim izazovima, osmislili smo ciklus radionica pod nazivom „Prepoznaj. Zaustavi. Ojačaj”. Radionice su nastale s ciljem razvijanja socijalnih i emocionalnih kompetencija, poticanja empatije te izgradnje pozitivnih odnosa u razrednim zajednicama.

Program uključuje interaktivne metode rada od igranja uloga, preko vođenih rasprava do kreativnih zadataka u kojima učenice prepoznaju obrasce relacijskog nasilja i zajedno osmišljavaju načine kako ih zaustaviti. Posebna pažnja posvećena je osnaživanju djevojčica da zauzmu aktivnu ulogu u zaštiti sebe i svojih vršnjakinja, ali i razvijanju kulture podrške unutar razreda.

Dosadašnje provedbe pokazale su da djevojčice prepoznaju situacije koje ranije nisu smatrale oblikom nasilja te da otvorenije govore o vlastitim iskustvima. Nastavnici pak ističu kako radionice pomažu u jačanju razredne kohezije te smanjenju sukoba temeljenih na ogovaranju i isključivanju.

Prevencija relacijskog nasilja zahtijeva kontinuirani rad i senzibilizaciju svih dionika odgojno-obrazovnog procesa. Radionice „Prepoznaj. Zaustavi. Ojačaj” pokazuju da škole mogu postati mjesta gdje se odnosi ne grade na isključivanju, nego na međusobnom uvažavanju i podršci. Upravo je to temelj sigurne i zdrave školske klime.