Neke škole nisu na vrijeme osigurale dovoljnu podršku nastavnicima, nisu na vrijeme krenule s pripremama i nastavnike su prepustile samima sebi. Njima je najteže

Nije se krenulo ispravno – od definiranja satnica nastavnicima, a tek onda slijedi izrada rasporeda. U takvim smo situacijama reagirali

Početni strah od promjena bitno se smanjio. Prije početka reforme čuli su se samo oni glasni zagovornici zaustavljanja ili odgode reforme

Nepuna su tri mjeseca od početka primjene modularne nastave u strukovnim školama, dugo pripremanom reformskom modelu koji je u školama, pogotovo s gimnazijskim programima, otvorio niz nedoumica, o čemu razgovaramo s ravnateljem Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) Milom Živčićem. Jesu li nastavnici dosad uspjeli ići ukorak s novim načinom izvedbe nastave, gdje se kriju problemi, odnosno gdje je najteže i – zbog čega? Postoji li i dalje otpor prema reformi u dijelu škola i provode li uistinu sve škole modularnu nastavu kako je zamišljena? Kakve su prve povratne informacije od učenika?

‒ Naš je cilj, od samoga početka planiranja promjena u strukovnom obrazovanju, bio učiniti obrazovni proces dinamičnijim, modernijim i pristupačnijim današnjim učenicima, novim generacijama koje surađuju, uče i pamte na drukčiji način nego nekada. Informacije koje dobivamo iz škola, ali i ponekih roditelja, daju nam za pravo misliti da se prvi uspjesi već vide ‒ kaže ravnatelj ASOO-a te najavljuje da će Agencija prve rezultate evaluacije javno objaviti nakon završetka ove nastavne godine.

Kako su, po vašim saznanjima, učenici zadovoljni promjenama koje je u strukovnim školama donijela modularna nastava?

Učenici nastavu u prvim razredima komentiraju drukčijom, zanimljivijom, a ono što najčešće ističu jest da im se sviđa što neprestano povezuju teoriju i praktičnu primjenu i da puno aktivnije sudjeluju u nastavi nego što su to do sada u obrazovanju radili.

Komentiraju li rad profesora?

Istina, komentiraju i da se neki profesori jako dobro snalaze u tome, a neki s njima uče kako na ovaj način organizirati i provesti nastavne sate. Što je također dobro jer se na taj način stvara novi odnos povjerenja među učenicima i nastavnicima. Učenici cijene iskrenost svojih nastavnika i ne smeta ih što se zajedno snalaze u novim situacijama. Isto tako, mnogi učenici ističu da im se sviđa što u jednom danju nemaju puno predmeta, kao što je to uobičajeno, već sada s nastavnicima rade na manje modula. Time se smanjuje njihovo opterećenje nakon nastave, manje je obveza za rad kod kuće, usmjereniji su na očekivanja koja se stavljaju pred njih. S obzirom na to da se radi o stjecanju nekih novih navika u učionicama, mogu konstatirati da smo zadovoljni s informacijama „s terena”.

Kada kažete da je došlo do smanjenja opterećenja, koliko na to utječe kvaliteta organizacije ili rasporeda sati?

S obzirom na to da je planiranje nastave bilo u rukama ravnatelja i stručnih vijeća škola, i u ovom području postoje razlike među školama. Neke su škole krenule u planiranje na vrijeme, prije godinu dana, a neke su čekale s planiranjem vodeći se svakakvim informacijama o odgodi reforme. To je, pokazalo se, utjecalo na spremnost škola za drukčije planiranje i organiziranje nastave u odnosu na dosad uobičajeni način. To se u nekim situacijama, nažalost, i negativno odrazilo na učenike povećanjem njihova opterećenja. Nije se krenulo ispravno – od definiranja satnica nastavnicima, a tek onda slijedi izrada rasporeda, što se pokazalo pogrješnim. U takvim smo situacijama reagirali i u dogovoru sa školama našli bolja rješenja.

Kako biste u ovoj fazi ocijenili motivaciju nastavnika za provedbu reforme?

Početni strah od promjena bitno se smanjio. Prije početka reforme čuli su se samo oni glasni zagovornici zaustavljanja ili odgode. Pokazalo se da je, ipak, postojala ona tiha većina koja je šutjela i razmišljala, razgovarala s kolegama u školi o promjeni pristupa, o drukčijoj organizaciji nastave. Dojma sam da motivacija nije pala, ali se može osjetiti određeni, očekivani strah nastavnika odnosno pitanje samome sebi – je li dobar način na koji radim? A to se može gledati i kao dobar znak jer je nastavnicima stalo da to što rade bude stvarno dobro. Savjetnici Agencije u neprestanoj su komunikaciji s njima i vjerujem da ta podrška sve više umanjuje te strahove i smanjuje broj pitanja.

Je li prisutan tihi otpor nastavnika? O kakvim je kolektivima najčešće riječ kada govorimo o otporu – manjim, većim, mlađim ili starijim nastavnicima?

Prije početka nove školske godine kao da je vladala ona narodna: bilo bi bolje da je bolje, ali ovako kako je ‒ dobro je! Sada kada su novi kurikuli na snazi otpor je, sam po sebi, bitno smanjen. Više se radi o tome da se moraju stvarati neke nove navike – veća suradnja među nastavnicima, zajedničko planiranje i povezivanje teorijskih znanja s praktičnom primjenom. Teško je generalizirati i reći da je otpor veći u manjim ili većim kolektivima odnosno među mlađim ili starijim nastavnicima. Moglo bi se reći da su mlađi nastavnici skloniji eksperimentiranju, projektnom i problemskom radu, ali to nije pravilo – imamo izvrsne primjere vrlo iskusnih nastavnika koji su među najinovativnijima u svojim školama. Teško je tamo gdje su nastavnici prepušteni sami sebi.

Neke škole nisu na vrijeme osigurale dovoljnu podršku nastavnicima, nisu na vrijeme krenule s pripremama i tako su nastavnike prepustile samima sebi. Njima je najteže. Također je teško školama s puno programa među kojima su i gimnazijski programi. Tu je organizacija nastave iznimno izazovan posao. Nastojimo pružati podršku i razmjenu primjera dobre prakse kako bi se teret promjena ravnomjernije rasporedio i nastavnici imali osjećaj da u ovome nisu sami.

Koje su najčešće zamjerke?

Najviše je zamjerki na opremljenost škola. Ali taj je problem postojao i prije. Samo što se sada to dodatno istaknulo. Sada je puno veći fokus na praktičnim vještinama, a to zahtijeva bolju opremljenost škola.

Je li itko od zaposlenika strukovnih škola dobio nižu plaću nakon uvođenja modularne nastave?

Koliko ja znam, zbog reforme nitko nije dobio manju plaću niti je ostao bez posla. Kada su se radila zaduženja nastavnika sa školama i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih tražili smo načine da nastavnicima kojima je, eventualno, prijetio gubitak satnice pronađemo rješenja da se to ne dogodi. To smo nastojali i prevenirati tako da smo za sve module i skupove ishoda učenja po svim kurikulima definirali dodatne uvjete za nastavnike koji ih mogu izvoditi. Često se radilo o pojedinačnim slučajevima pojedinih nastavnika za koje smo tražili, i pronalazili, rješenja.

Jedna od nedoumica koje smo mogli čuti vezana je za module, a glasi – što ako je učenik izostao veći broj sati, kako će svladati modul?

Malo mi je nevjerojatno da se ta nedoumica u tolikoj mjeri javno ponavlja kao da je to nešto što do sada nismo imali. I do sada se znalo događati da učenik zbog zdravstvenih ili nekih drugih opravdanih razloga izostane s nastave u nekim predmetima. Tako je i s modulom. Takvi se slučajevi rješavaju kao i do sada. Tu se i dalje primjenjuju pravni akti doneseni na razini države, ministarstva i škola. Zakonom je propisano da je za učenike kojima je potrebna pomoć u učenju škola dužna organizirati dopunsku nastavu te da se dopunska nastava organizira na određeno vrijeme kad je takav oblik pomoći učenicima potreban. Prednost je modula u tome što je vidljivo koji ishodi učenja nisu ostvareni pa je lakše usmjeriti pomoć upravo na ono što učeniku nedostaje, umjesto da se nadoknađuje sve.

Na koji se način donosi zaključna ocjena?

Zaključna ocjena iz modula donosi se na temelju ocjena iz svakog pojedinog skupa ishoda učenja modula. Skupovi ishoda učenja vrjednuju se kontinuirano, različitim metodama: od formativnog praćenja tijekom rada, preko pisanih i usmenih provjera, projektnih zadataka i praktičnih provjera, do situacijskih zadataka koji oponašaju stvarne radne i poslovne situacije. Zaključna ocjena na kraju nastavne godine odraz je svih tih oblika vrjednovanja.

Tu se potencira problem zaključivanja nedovoljne ocjene.

Opet moram naglasiti da se i u takvim slučajevima primjenjuju svi propisi i akti koje smo imali i do sada. Ako učenik nije usvojio propisane ishode učenja određenog skupa ishoda učenja unutar modula, škola će mu tijekom nastavne godine organizirati dopunsku nastavu. Ako ni nakon dopunske nastave nije usvojio isto, na kraju nastavne godine zaključuje mu se nedovoljna ocjena iz modula te se učenik upućuje na dopunski nastavni rad. U slučaju da učenik tijekom dopunskog nastavnog rada ostvari očekivane ishode nastavnik mu zaključuje prolaznu ocjenu. S obzirom na to da je u strukovnom obrazovanju fokus na stjecanje propisanih ishoda učenja, vjerujem da ćemo u skoroj budućnosti stvoriti uvjete i okvire da učenik, u logički povezanima skupovima ishoda učenja modula, koji nije ostvario sve ishode učenja unutar prethodnog skupa, može tijekom rada na idućem skupu ishoda učenja primijeniti ishode iz prethodnog skupa i time dokazati usvojenost prethodnog skupa. Isto načelo može se primjenjivati na logički povezane module. Ovaj pristup osigurava fleksibilnost u vrjednovanju s naglaskom na ostvarenost ishoda učenja skupa i modula.

Provode li uistinu sve škole modularnu nastavu kako je zamišljena? Ne mislim pritom na pozitivne modifikacije, već na želju za ostankom na starom modelu?

Nažalost ne. Postoje neke škole koje se nisu u dovoljnoj mjeri odmakle od dosadašnjeg modela, s njima radimo na poboljšanjima i jačoj pripremi za novu školsku godinu. Ovo je godina u kojoj smo sve učinili da bude što bezbolnija za nastavnike i učenike, svjesni situacije da za neka ograničenja u pojedinim školama ne dopuštaju punu primjenu modularne nastave. To ćemo do sljedeće godine nastojati ukloniti.

Provodi li se tijekom prve godine evaluacija? Kada će biti poznati rezultati i hoćete li ih javno objaviti?

Prikupljanje informacije iz škola ide kontinuirano – pratimo što ide dobro, gdje zapinje, kako je organizirana nastava te kako su zadovoljni učenici i nastavnici. Uz ono što već sada čujemo izravno od škola, planiramo u drugom polugodištu krenuti, prema uzorku škola, s upitnicima, posjetima i razgovorima kako bismo od nastavnika, ravnatelja i učenika dobili sliku o prvoj godini provedbe. Prve rezultate evaluacije planiramo objediniti nakon završetka ove školske godine i svakako ćemo ih javno predstaviti na nekim od naših događanja. Isto tako, nastavit ćemo s praćenjem i u idućim školskim godinama kako bismo na temelju stvarnih iskustava škola mogli, po potrebi, dodatno prilagoditi i poboljšati provedbu reforme. Vjerujemo da ćemo u iduće četiri godine u procesu evaluacije obuhvatiti sve strukovne škole te bi time podatci trebali biti uistinu vjerodostojni.

Mile Živčić