U ovome tekstu našeg serijala „Reforma u pokretu” o svojim iskustvima s modularnom nastavom govori Ivan Janković, ravnatelj Tehničke škole Karlovac koja je regionalni centar kompetentnosti u sektoru elektrotehnike i računalstva i podsektoru strojarstava.

Koje ključne promjene primjećujete od uvođenja modularne nastave?

Tehnička škola Karlovac imenovana je Regionalnim centrom kompetentnosti u sektoru elektrotehnike i računalstva i podsektoru strojarstava. Imamo 30 razrednih odjeljenja i radimo u dvije smjene na četiri lokacije. Kreiranje rasporeda i njegova stalna prilagodba, često na tjednoj bazi, detaljan izračun satnice i veće opterećenje nastavnika i učenika izazov je s kojim se nosimo od samog početka. Bez obzira na nekoliko stručnih posjeta timova Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, nastavnici su se trebali prilagoditi činjenici da neki moduli traju kraće i da realizacija podrazumijeva timski rad više nastavnika i strukovnih učitelja u školskim radionicama i praktikumima uz učenje temeljeno na radu. Promijenila se uloga nastavnika koji organizira rad s učenicima, pomaže učenicima u ostvarivanju ishoda, daje jasne upute i detaljno prati napredak učenika. Drugim riječima, nastavnik postaje mentor. Učenici imaju više odgovornosti zbog samostalnog izvršavanja zadataka, a posebno se promijenio način vrednovanja jer se naglasak stavlja na kontinuiranom praćenju učenika tijekom modula uz različite aktivnosti i razumijevanje naučenog.

U kojim ste segmentima imali ili imate najviše poteškoća?

Najviše poteškoća bilo je u prilagodbi na novi način rada, podjeli satnice po modulima, razmatranju opterećenja učenika kao i prostornoj organizaciji. Nastavnici se susreću s poteškoćama u provođenju nastave vezano za raspoređivanje sadržaja po modulima, a odnosi se na opširnost sadržaja. Nastavnik mora uložiti dodatne napore kako bi svi učenici bili aktivno uključeni u nastavni proces. Javljaju se teškoće prilikom vrednovanja te je potrebno dodatno razraditi kriterijsku tablicu.

Neizostavan je problem nedostatka prilagođenih udžbenika i drugih primjerenih nastavnih materijala, što dijelom sigurno otežava kvalitetnu realizaciju nastave i postizanje očekivanih ishoda učenja. Načelno, neovisno o uvođenju modularne nastave, pitanje zapošljavanja primjerenog deficitarnog inženjerskog kadra ostaje i dalje veliki izazov za škole.

Što se nastavnicima dopada u novoj organizaciji rada, a što ne?

Nastavnicima se uglavnom dopada ovakva organizacija rada jer omogućava bolju organizaciju nastavnih sadržaja, više slobode u načinu poučavanja korištenjem različitih aktivnosti koje učenici samostalno odrađuju. Moduli su jasne cjeline pa se lakše planira nastava i bolje se prati napredak učenika u svladavanju ciljanih nastavnih sadržaja. Također omogućava nastavnicima više slobode u načinu poučavanja, ali uz jasne ciljeve nastavnog sata, što dodatno motivira učenike za rad.

Rad u modularnoj nastavi zahtijeva dodatno osmišljavanje zadataka i radnih materijala te prilagodbu ispitnih materijala, za što je potrebno više pripreme i vremena kao i dodatna administracija s kojom se nastavnici susreću. U pojedinim modulima potrebno je još raditi na većoj povezanosti nastavnika u planiranju sadržaja.

Što biste voljeli promijeniti?

Promjene se već događaju u hodu, i to putem kontinuirane prilagodbe, međutim sustavne promjene možemo očekivati eventualno već nakon završene prve godine iskustva, svakako nakon završenog trogodišnjeg odnosno četverogodišnjeg ciklusa i ozbiljne analize modularne nastave po cijeloj obrazovnoj vertikali. Konkretnije, smanjili bismo opterećenje učenika, opseg nekih modula te nepotrebno, a već uočeno, ponavljanje sadržaja.

Smatramo da je potrebno uvesti detaljnije opisno vrednovanje u elementima učenje za učenje i učenje kao učenje s naglaskom na napredak i ostvarivanje skupa ishoda učenja. Također bi trebalo bolje povezati module i posložiti ih prema slijedu nastavnih sadržaja. U modularnoj nastavi ne smijemo izostaviti i učenike s teškoćama kojima treba osigurati individualizaciju pristupa i metodologiju rada.

Jesu li učenici aktivniji u nastavi? Primjećuju li promjene i kako ih komentiraju?

U prostorima regionalnog centra kompetentnosti i školskim radionicama učenici imaju veće mogućnosti stjecanja znanja i ostvarivanja ishoda učenja zbog primjerenih prostornih uvjeta i modernih praktikuma, stručnog vođenja nastavnika, ali i samostalnog odrađivanja zadataka i vježbi od početnog do finalnog proizvoda odnosno postavljenog ishoda.

Učenici su zadovoljniji, jer u provođenju nastave mogu na licu mjesta povezati teorijske i praktične vještine. Nastava je zanimljivija, modernija i dinamičnija, što učenike dodatno motivira. Učenici posebno iskazuju zadovoljstvo kada rade na konkretnim problemima, više se trude i aktivnije sudjeluju.

Kakve su reakcije roditelja?

Tijekom školske godine pozitivne su reakcije roditelja koji navode da učenici uče konkretne vještine, uče s razumijevanjem i motiviraniji su za rad. Posebno spominju rad u regionalnom centru kompetentnosti na najsuvremenijim i visoko sofisticiranim uređajima. Također roditelji imaju uvid u ostvarenost skupova ishoda učenja i na taj način jasnije vide što je učenik uspješno usvojio i gdje ima problema kako bi mu se na vrijeme pomoglo.