
Knjiga je do danas u nas jedina studija, utemeljena na znanstvenom istraživanju, koja donosi cjelovit uvid u smisao obrazovanja u suvremenom društvu, njegov utjecaj na razvoj i povezivanje s radom kao glavnom svrhom te prikazuje proces koji bi trebala proći svaka ozbiljna reforma obrazovanja na nacionalnoj razini i znanja koja bi o tome trebali imati akteri obrazovne reforme – od najodgovornijih državnih dužnosnika do izvoditelja u obrazovnim ustanovama. U tome smislu to je visokovrijedan priručnik za sve koji se bave razvojem obrazovanja i o tome odlučuju. Sastoji se od šest poglavlja s opsežnim popisom literature u svakome.
Poglavlje Konceptualizacija osnovnih pojmova uvodi u osnovne pojmove, bez čijeg se poznavanja problematika obrazovanja ne može dublje razumjeti: što je edukacija, a što razvoj i njegova svrha, što je održivi razvoj, utjecaj obrazovanja na kvalitetu života pojedinca, odnos obrazovanja i okoline te ostalih društvenih podsustava te što znači sintagma „društvo znanja”. U poglavlju Obrazovanje i razvoj osobe razmatra se, na temelju psiholoških spoznaja, pojam osobe, odnosno ličnosti i njezina razvoja, utjecaj okoline, utjecaj gena i okoline na individualne razlike u inteligenciji, kreativnosti, obrazovanosti, problem odgoja i moralnog razvoja, urođenih i naučenih motiva. Slijedi poglavlje o sociološkim aspektima obrazovanja, tj. odnosu obrazovanja i razvoja društva (gospodarskog, političkog kulturnog i ekološkog), objašnjava se koncept ljudskog i socijalnog kapitala. Poglavlje Znanost(i) o obrazovanju polazi od predmeta znanosti o obrazovnim sustavima te objašnjava pojmove cilj obrazovanja, obrazovni sustav, formalna struktura obrazovnog sustava te problematika znanosti koje proučavaju obrazovanje s posebnim osvrtom na edukologiju, pedagogiju i andragogiju. Kvalitetom obrazovanja bavi se sljedeće poglavlje i tu se, osim samog pojma kvalitete, razmatra i kompleks kurikula, od koncepta i razvoja do evaluacije, kao i međunarodna istraživanja kvalitete obrazovnih sustava. Daje se i prijedlog optimalnog modela osnovnog i obveznog obrazovanja, o čemu se u vrijeme objavljivanja knjige tek počelo raspravljati. Posljednje poglavlje, Reforma obrazovanja, objašnjava temeljne pojmove i etape kojima bi morala proći svaka suvremena reforma obrazovanja: cjeloživotno obrazovanje kao konceptualni okvir promjena, razlozi, sadržaj i metodologija reforme, njezino praćenje i vrednovanje, optimalizacija školske mreže i smanjivanje međusobnih razlika.
Problem povezivanja obrazovanja i razvoja trajni je izazov za obrazovni sustav, ali i državu čija je zadaća omogućiti uspješnu reprodukciju i rast društva i njegova blagostanja. Na to su bile usmjerene reforme obrazovanja za vrijeme Jugoslavije, ali i danas, kad se npr. radi snažnijeg prožimanja rada i obrazovanja i bržeg društvenog napretka uvodi modularna nastava u srednje strukovne škole. Iako je ova knjiga upozorila na bitna teorijska pitanja o kojima treba voditi brigu u projektiranju i izvedbi obrazovnih promjena, razvoj obrazovanja u Hrvatskoj nakon njezina objavljivanja pokazuje da voditelji tih promjena i dalje prilično lutaju i ne mare za brojne objektivne postulate bitnih procesa koje su promjene trebale uključiti. Stoga je i kurikulna reforma, koja je uvedena na jedvite jade, i dalje u etapi provjeravanja početnih koraka, iako je započela prije desetak godina. (ab)
Boris Jokić (lijevo) predstavio je 2014. godine knjigu Nikole Pastuovića Obrazovanje i razvoj u Zavodu za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU-a u Bjelovaru