O toj vrijednoj knjizi, u kojoj autor veoma suvereno i znalački, kritičkim i analitičkim pristupom na više od 800 stranica, iznosi pred čitatelja kompleksni i zaokruženi pogled na suvremenu hrvatsku povijest od polovice 19. stoljeća do stvaranja suvremene hrvatske države, predstavili su predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr. Ante Žužul, recenzent dr. Mario Jareb, urednik dr. Deniver Vukelić te sam autor. 

„Pisanje ove knjige pokazalo se kao veći – i dugotrajniji – zadatak nego što sam isprva predvidio. Što sam više čitao, to sam više toga smatrao potrebnim pročitati da bih ispričao priču, dajući potrebnu važnost kompliciranim događajima i crpeći iz bogatog, ali neujednačenog vrela znanja i dokumentacije o Hrvatskoj“, rekao je dr. Harris na početku svoga obraćanja nazočnima., podsjetivši na otežavajuće uvjete COVID-a i zagrebačkog potresa u kojima je knjiga nastala.

„Količina građe koju je trebalo pregledati – kako izdane tako i neizdane – u ovome pothvatu bila je ogromna. Praktični problemi – osobito za onoga kao ja koji je usprkos tome što živi ovdje i hrvatski je građanin, ali koji ipak jest i uvijek će u nekom smislu ostati stranac – bili su zastrašujući“, zahvalivši dr. Jarebu, dr. Nikici Bariću, Mati Ćuriću, dr Miroslavu Akmadži te recenzentima iz Britanije, Irske, Amerike, Mađarske, Njemačke i Hrvatske na pomoći. 

Slijedi i hrvatsko izdanje 

„Ovo je englesko izdanje. Hrvatsko će izdanje uslijediti. Ono što je najvažnije za anglofoni svijet razlikuje se od onoga što je najvažnije samim Hrvatima. Činjenicu su naravno istovjetne. Međutim, one imaju drugačije konotacije u različitim kulturama – i usuđujem se reći – u kontekstu različitih mentaliteta i predrasuda“, rekao je dr. Harris, nadodavši da smatra kako bi bilo od koristi kada bi vanjski svijet stekao bolje razumijevanje složenosti Drugoga svjetskoga rata na hrvatskom području, o razlozima raspada socijalističke Jugoslavije – i zašto je u izvjesnom smislu morala propasti – te o naravi ratova koji su uslijedili nakon njezina raspada, kao i da će Britanci moći pročitati o stavu vlade njihove domovine prema Jugoslaviji i prema Hrvatima. 

Izrazivši sumnju da će mnogi iz toga stava britanske vlade zaključiti da se radi o slavnom poglavlju britanske povijesti, dr. Harris je nastavio: „Također smatram da bi u mnogočemu moglo biti korisno kada bi Hrvati – svjestan sam da su ovo osjetljive teme – bili spremni uvidjeti što je bilo dobro ili barem što nije bilo pretjerano loše pod Austro-Ugarskom, zatim, što se zna, a što su puke spekulacije o Drugom svjetskom ratu, te što je zbiljska ostavština Titove Jugoslavije“.

Govoreći nadalje o metodologiji svoga znanstvenog pristupa povijesnom istraživanju, dr. Harris je rekao: „Objektivnost je – to čak ne treba isticati – povjesničarev cilj. Na njemu je da otkrije činjenice, da ih rasporedi u tumačenje i da potom ispriča istinitu priču. Bez da zalazim u filozofiju – jer ja nisam filozof – reći ću da je svaki od ovih elemenata podjednako važan. Činjenice moraju biti stvarne, a ne izmišljene. Tumačenje mora biti razumno. I imajući čitatelja na umu, koji je bojim se prečesto zaboravljen u akademskim historiografskim spisima, priča mora biti zanimljiva. Nisam i ne hinim da sam neutralan. Neutralnost i profesionalna objektivnost nisu iste stvari. Ovu sam knjigu napisao zato što volim Hrvatsku i zato što sam želio da joj tri knjige koje sam napisao o hrvatskoj povijesti budu na pomoć. Međutim, najbolji način da joj se pomogne jest da se kaže istina. Ova je knjiga istina na način kako je ja vidim.“

Osvrćući se na sadržaj i teme koje obrađuje u knjizi, dr. Harris je istaknuo: „Razdoblje kojim se u knjizi bavim obuhvaća nastanak moderne hrvatske države – od njezinih neuspješnih početaka revolucionarne 1848., do njezina trijumfalnog ostvarenja 1990-ih. Taj središnji motiv izgradnje države gotovo se sam piše. Međutim, želio sam napisati cjelovitu povijest, koja ne pokriva samo rat i politiku, već i kulturu, društvo, religiju i gospodarstvo, uključujući iskustva Hrvata koji žive izvan povijesne jezgre Hrvatske. Također sam želio izravno obraditi najveće kontroverze. I to sam činio. Posljednji dio knjige ima za mene i osobnu važnost jer obrađuje razdoblje od ranih devedesetih godina kada sam i sam bio izravno upleten u sudbinu Hrvatske. Ovo me iskustvo kao nekoga tko je stajao izvan posve uvuklo unutar samih događaja.

Meni je osobno bilo fascinantno iščitavati transkripte koji su sada dostupni i smjestiti ih u okvir onoga što je dosada objavljeno, kao i onoga što sam doznavao iz prve ruke, bilo u pratnji Margaret Thatcher ili kao njen savjetnik u tome razdoblju. Većina materijala korištenog u knjizi dolazi iz objavljenih hrvatskih primarnih i sekundarnih izvora. Moje vlastito istraživanje izvornog materijala uglavnom se odnosi na Crkvu, na čemu sam počeo raditi za svoju knjigu o Stepincu, na razdoblje Nezavisne Države Hrvatske, te na razdoblje Domovinskog rata“. 

Na završetku svoga obraćanja, dr. Harris je zahvalio Školskoj knjizi na profesionalizmu, ozbiljnosti i viziji vodstva, kao i posvećenosti izdavačkog tima te ugledne hrvatske izdavačke institucije, s obzirom da je knjiga bila velik izazov i za autora i za izdavača. 

„Jedno je prevesti već objavljeni strani tekst, a sasvim drugo objaviti originalno djelo na stranom jeziku – posebno knjigu ove duljine i složenosti“, kazao je dr. Harris, zaključivši da „mala zemlja, s jezikom koji malo tko izvan njezinih granica razumije, treba vrhunske kulturne institucije, a Hrvatska ima sreću što je Školska knjiga jedna od njih“. 

Tko je Robin Harris?

Robin Harris je povjesničar, biograf i novinar. Rođen je 1952. godine u Falmouthu, Cornwall, Engleska. Sada živi u Hrvatskoj i ima hrvatsko državljanstvo. Otkako se preselio u Zagreb u ljeto 2016., predavač je povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i čest je javni komentator aktualnih tema u hrvatskom društvu.

Prije dolaska u Hrvatsku, proveo je više godina kao politički savjetnik pod Margaret Thatcher. Godine 1988. dobio je CBE (Red Britanskog Carstva) za političku i javnu službu. Kao novinar, redovito je pisao za novine i časopise poput Daily Telegrapha, Daily Maila, The (London) Timesa, Spectatora, Standpointa, Catholic Heralda i National Reviewa.

Kao povjesničar, napisao je knjige o Britaniji, Francuskoj i Hrvatskoj. Na temelju svog doktorskog istraživanja napisao je povijest Gaskonje u kasnom srednjem vijeku, "Valois Guyenne" (objavljena 1994.). Njegova knjiga "Povijest Dubrovnika" (objavljena 2003.) smatra se autoritativnom studijom Dubrovačke Republike. Za nju je 2007. godine nagrađen Nagradom Grada Dubrovnika od Gradskog vijeća Dubrovnika i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića od predsjednika Republike Hrvatske 2008. godine. Knjiga je drugo izdanje doživjela 2022. godine.

Godine 2007. napisao je biografiju francuskog državnika iz 19. stoljeća, Charlesa-Mauricea de Talleyranda, pod nazivom "Talleyrand – izdajnik i spasitelj Francuske".

Godine 2011. napisao je "Povijest konzervativaca", jedinu sveobuhvatnu povijest Britanske konzervativne stranke. Godine 2013. napisao je "Not for Turning – Potpuni život Margaret Thatcher". 

Godine 2016. u izdanju Školske knjige objavio je studiju o zagrebačkom nadbiskupu blaženom Alojziju Stepincu - "Stepinac – njegov život i vrijeme", koja je predstavljena na mnogim mjestima u Hrvatskoj i inozemstvu.