Statistike upozoravaju da svaka druga djevojka u Hrvatskoj prestaje sa sportom ulaskom u pubertet. U želji da povećamo aktivnost adolescentica i osvijestimo potrebu za kretanjem, odlučili smo osnovati domsku planinarsku sekciju kako bismo svoju ljubav prema šumi i planinama prenijeli na mlađe generacije. Planinarenje, za razliku od natjecateljskih sportova, nudi slobodu, mir, svježinu, razgovor i sunce, ali i „digitalni detoks” koji nam je svima prijeko potreban.
Svako naše druženje u planinama ima pozitivan učinak na učenice: smanjuje se anksioznost, povećava se volja za učenjem i druženjem s vršnjakinjama te se stvara pozitivna slika o sebi i vlastitim mogućnostima nakon svakog osvojenog vrha. Pomicanje vlastitih granica posebno je važno u životu adolescenata.
Važnost povezivanja
Dok savladavamo stazu, često učimo o šumi, sigurnosti, životinjama, opasnostima i ekologiji. Također tražimo odgovore na važna životna pitanja poput: koji fakultet upisati nakon srednje škole, kamo usmjeriti život, kako prebroditi obiteljske nesuglasice te kako očuvati ljubavi i prijateljstva. Postajemo zajednica koja uči jedna od drugih. Planina nam pruža priliku da se međusobno bolje upoznamo i povežemo na prijateljskoj razini te da učimo jedni od drugih.
Naši planinarski izleti do sada su bili usmjereni na Medvednicu, koja je lako dostupna i ne zahtijeva veliku logističku pripremu. Unatoč tome, važno je pomno odabrati težinu staze, o čemu odlučuju iskusni planinari, te voditi brigu o sigurnosti i zdravstvenom stanju svakog učenika (npr. alergijama). Prije planinarskog izleta potrebno je dobro proučiti stazu te je, ako je potrebno, prethodno i samostalno obići kako bismo bili sigurni da je adekvatna za sve sudionike. Takvim pristupom osiguravamo uspješnost izleta.
Učenicima unaprijed objašnjavamo što ponijeti, što obuti i obući te koju količinu hrane i vode trebaju imati sa sobom. Ozbiljnost u planinama je obvezna i nužna – ondje nema mjesta za ego i podcjenjivanje situacije.
Kultura planinarenja
Planinarska grupa sastavljena od srednjoškolaca ima svoje izazove: nisu svi u jednakoj fizičkoj kondiciji, neki pokušavaju rušiti vlastite rekorde, dok drugi jedva hvataju zrak. Na nama je da ih naučimo kulturi planinarenja, odnosno da se grupa kreće u skladu s najslabijim članom te da unaprijed dogovorimo pravila ponašanja.
U našem slučaju, jedan je voditelj na početku grupe, dok drugi ide s posljednjim članom. Takvim pristupom osiguravamo da planina nikome ne ostavi gorak okus, jer svatko može pratiti vlastiti ritam. Oni kojima je najteže, a kojima je to često prvi susret s planinarenjem, osjećaju sigurnost jer nemaju pritisak da moraju ići preko vlastitih granica dok im od napora srce „lupa u glavi”. Taj osjećaj sigurnosti, uz zadovoljstvo koje dolazi dolaskom do cilja, stvara lijepe uspomene i potiče ponovni povratak ovoj vrsti aktivnosti.
Planinarenjem i boravkom u prirodi često dobijemo i više nego što smo tražili. Zato je važno učenike motivirati i usmjeravati kako bismo zajedničkim koracima stvarali bolju budućnost.
