STALNI VANJSKI SURADNICI I NOVINARI UREDNICI

Milivoj Gabelica, 1954. ‒ 1970., urednik i novinar

Ante Nazor, 1962. ‒ 1968., zamjenjivao glavnog urednika

Mirela Lilek, aktualna stalna vanjska suradnica

STALNO ZAPOSLENI NOVINARI UREDNICI

Đuro Plemenčić, 1969. ‒ 1974. 

Stijepo Mijović Kočan, 1974. ‒ 1979.

Želimir Stublija, 1981. ‒ 1990.

Sunčica Findak, 1989. ‒ 1992.

Vjekoslav Welle, 1992. ‒ 2011.

Želimir Ciglar, 1993. ‒ 1995.

Maja Flego,1993. ‒ 2007.

Branko Nađ, 2008. ‒ 2020.

 

 Milivoj Gabelica (Karlobag, 17. V. 1929. – Zagreb, 15. IV. 2003.) znatno je pridonio redovitom izlaženju ŠN kao vanjski suradnik obavljajući više godina poslove novinara, urednika, lektora i korektora u prvom razdoblju izlaženja, kada je glavni urednik bio Mate Dorčić, a novine ovisile o radu volontera i teško opstajale. Nakon završavanja učiteljske škole u Gospiću bio je učitelj u Čazmi i Brestu (Učka), odakle je kao izvrstan učitelj premješten u Zagreb, gdje radi kao učitelj u Vježbaonici učiteljske škole i u OŠ „Nikola Demonja” (danas „Davorin Trstenjak”) te dobiva nagradu kao najbolji učitelj grada Zagreba. Zatim u Ministarstvu prosvjete najprije radi kao referent za tisak, dječju literaturu i film, a u Zavodu za osnovno školstvo kao savjetnik, bavi se istraživanjem pravopisne pismenosti, nastavom matematike i slobodnim aktivnostima. Studij pedagogije diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1956. i doktorirao 1970. te se zaposlio na Odsjeku za pedagogiju od 1963. i tu dočekao mirovinu 1993. kao redoviti profesor. Vodio je, među ostalim, kolegij metodike hrvatskoga jezika za niže razrede (koji je tada postojao na studiju pedagogije) i poslijediplomski studij. U ŠN je radio kao vanjski suradnik cijelo vrijeme studija, ali i kao prosvjetni savjetnik. Bio je i urednik časopisa Zavoda za osnovno školstvo i Pedagoškog rada, glasila Pedagoško-književnog zbora, gdje je u jednom mandatu bio i predsjednik te udruge. Za djecu i roditelje pisao je u stalnoj rubrici časopisa SMIB. Dobio je godišnju nagradu „Ivan Filipović”. Objavio je knjige Razgovor s roditeljima (1978.), Razgovor s tobom (1988.) i Domovina i vjera (1993.).

Ante Nazor (Sumpetar kod Omiša, 21. VIII. 1927. – Zagreb, 21. II. 2015., pokopan u Sumpetru) uređivao je ŠN i napisao u njima, prema vlastitoj neobjavljenoj bibliografiji sačuvanoj u obitelji, 225 tekstova, po čemu je vjerojatno njihov najmarljiviji suradnik (prvi članak u ŠN objavio je 1962. a posljednji 1992.). Uz to, zamjenjivao je glavnog urednika Matu Dorčića za vrijeme njegove duge bolesti, do 1968. Bio je čest suradnik i drugih listova i časopisa pa je samo u Vjesniku objavio 70 članaka, a pisao je i u Večernjem listu, Radničkim novinama, Slobodnoj Dalmaciji, Studentskom listu, Areni, na Radio Zagrebu, u lokalnom listu Mosor i dr. Osobita mu je ljubav bio rodni kraj Poljica pa je, kao iskreni zavičajnik, prikupljao njegovo narodno stvaralaštvo, sudjelovao u stručnim skupovima, objavio veći broj tekstova iz folkloristike u stručnim časopisima, a knjigu „Poslovice i uzrečice u govoru Poljičana” (1984.) izdao mu je Institut za narodnu umjetnost. Bila je zapažena njegova polemika 1972. u Vjesniku sa srpskim jezikoslovcem Pavlom Ivićem u povodu njegove knjige Srpski narod i njegov jezik. Nazor mu je prigovorio otvoreno velikosrpsko svojatanje hrvatskog jezika, Dubrovnika i drugih hrvatskih krajeva, na tragu ideja Vuka Karadžića. To je, u ono vrijeme vladajuće političke koncepcije jedinstvenog srpskohrvatskog jezika, bio hrabar istup u obranu hrvatskog jezičnog identiteta te je imao i političke reakcije. Sudjelovao je u narodnooslobodilačkom ratu protiv fašizma od 1942. do 1945. Gimnaziju je završio u Splitu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jugoslavistiku i ruski jezik. Predavao je hrvatski jezik u srednjim školama, a najduže u Metalskom školskom centru u Zagrebu, gdje je umirovljen 1981. Dobio je nagradu „Ivan Filipović” 1982. Suprug je akademkinje Anice Nazor i otac povjesničara Ante Nazora.

 

Đuro Plemenčić (Zagreb, 20. III. 1914. – Zagreb, 21. XI. 1985.) prvi je, osim glavnog urednika Nenada Brkića, stalni novinar urednik u ŠN. Nema pouzdanih podataka o njegovu formalnom radnom statusu (navršio je godine za mirovinu), ali se očito odazvao pozivu za osnivanje profesionalnog uredništva jer je već bio vrsni žurnalist i urednik. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je jugoslavistiku i filozofiju i već se u vrijeme prve Jugoslavije afirmirao kao intelektualac lijeve, krležijanske orijentacije. Razvio se u vrlo kreativnog novinara, esejista i književnog prevoditelja s francuskog i njemačkog. God. 1945. novinar je Narodnog lista, zatim Riječkog lista u Rijeci, a 1950. urednik je u Glasu rada u Zagrebu. Potom je glavni urednik uglednog znanstveno-popularnog časopisa Otkrića pa glavni urednik poduzeća Epoha koje izdaje vrijedne znanstvene edicije. U ŠN je urednik kulturne rubrike i rubrike RTV u školi od 1969. do 1974., kad napušta uredništvo zbog teške bolesti pluća. No, za ŠN i dalje piše, kao i za ugledne časopise Filmska kultura, Forum, Republika, Izraz, Scena, Gesta. Posebno je zainteresiran za fenomen televizije koji dubinski analizira s kulturološkog, estetskog i obrazovnog aspekta i o tome objavljuje knjigu Obrazovna djelotvornost televizije. Bio je pravi novinar intelektualac, lucidan, antidogmatik i protivnik svake ideološke i političke uskogrudnosti.

  

Stijepo Mijović Kočan (Đurinići kod Dubrovnika, 14. IV. 1940.) radio je u ŠN od 1974. do 1979. kad odlazi u mirovinu zbog posljedica prometne nesreće. Uređivao je rubriku za kulturu. Završio je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu Zagrebu i na istom fakultetu doktorirao 1994. tezom o pjesništvu Josipa Pupačića. U biografskim pregledima navodi se da je hrvatski pjesnik, novinar, putopisac, scenarist, redatelj i prosvjetni radnik te da se ubraja u pionire TV novinarstva. Objavio je više od dvadeset zbirki pjesma, uglavnom sa zavičajnom tematikom Konavala (Ispovjedaonica, Ta riječ, Izravno u stroj, Ulovljen u jeziku, Sin, otac, sin i dr.), a sličnoj tematici pripadaju i njegovi televizijski dokumentarni filmovi gdje je nekima scenarist i redatelj. Sastavio je i dvije pjesničke antologije: Skupljena baština i Probrana baština. Školske novine su objavile dvije njegove knjige: Kronike, kritike, jezik (1988.) i Josip Pupačić u književnosti i novinarstvu (1998.). Zamijećen je po svojim polemičkim političkim tekstovima, posebno u prepisci s akademikom Josipom Pečarićem.

Želimir Stublija (Split, 1952.) U ŠN je radio od 1981. do 1990. godine kao novinar urednik za srednje obrazovanje, aktualnosti u odgoju i obrazovanju i za kulturu. Završio je studij jugoslavistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je apsolvirao i poslijediplomski studij iz znanosti o književnosti. Prije zapošljavanja u ŠN radio je kao srednjoškolski profesor u Zagrebu. Bio je talentirani i renomirani kazališni kritičar te je objavljivao kritičke prikaze kazališnih predstava i drugih zbivanja u kazalištu u više novina i časopisa, a bio je i stalni kazališni kritičar utjecajnog lista Oko. Iz ŠN je otišao 1990., a poslije toga se ne javlja na novinarskoj sceni.

 

Sunčica Findak (Kutina, 27. III. 1962.), godinama poznato lice HTV-a za područje obrazovanja, stjecala je novinarsko iskustvo u ŠN. Diplomirana je pedagogiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a završila je jednogodišnju Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih i europskih poslova. U ŠN je radila od 1989. do 1992. godine, kada odlazi na Hrvatsku radio-televiziju gdje radi i danas. Na HTV-u je urednica Redakcije za obrazovanje i znanost HTV-a, prve u medijskom prostoru Hrvatske, te urednica serijala Razred 2011. koji je pratio pripremu maturanata jedne zagrebačke srednje škole za državnu maturu. Autorica je brojnih informativno-obrazovnih emisija HTV-a (Gaudeamus, Vijesti iz znanosti, Sjedni, odličan! te najdugovječnije emisije Indeks), brojnih serijala u središnjem Dnevniku na HTV 1 nedjeljom (O reformi iz prve klupe, Školstvo na distanci, I mi idemo u školu, Zaključna ocjena tjedna) koje su širokom gledateljstvu bile dragocjen izvor informacija o bitnim tekućim zbivanjima u hrvatskom obrazovnom sustavu. Autorica je i dokumentarnog filma „Nastava u papučama” o obrazovnom procesu u uvjetima pandemije i potresa u Hrvatskoj). Predavala je i izborni predmet Medijska kultura u jednoj zagrebačkoj gimnaziji. Stručna iskustva primijenila je i u politici kao članica pregovaračkog tima Vlade RH za ulazak Hrvatske u EU, za poglavlje obrazovanja. Članica je Odbora za dodjelu državne nagrade „Ivan Filipović”. Kao ratna izvjestiteljica u Domovinskom ratu za HTV iz područja Vinkovaca i drugdje nositeljica je Spomenice Domovinskog rata i Medalje Bljesak i Oluja. Kći je poznatog metodičara kineziologije prof. emer. Vladimira Findaka.

Vjekoslav Welle (Bakar, 3. IV. 1942. – Zagreb, 30. IX. 2011.) zaposlio se u ŠN 1992. i radio do 2011. kad ga je zatekla iznenadna smrt. Njegovo uredničko područje bili su prilozi vanjskih suradnika iz škola i drugih dopisnika o tekućim zbivanjima, no pisao je i problemske članke, komentare i druge članke. Završio je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a prije zapošljavanja u ŠN bio je novinar Vjesnika, nekada središnjeg političkog dnevnika u Hrvatskoj koji je izlazio do 2012. godine. Zapamćen je po savjesnom profesionalizmu, britkom stilu, analizama i kritikama bez samocenzure i dlake na jeziku.

 

 Želimir Ciglar (Zagreb, 13. V. 1962. – Zagreb, 26. II. 2018.) zaposlio se u ŠN 1993., a napustio ih 1995. Iako je uspješno obavljao novinarske zadatke, ŠN su mu očito bile usputna radna postaja jer je njegova prava profesionalna ljubav bila kazalište. Još kao dijete glumio je u TV seriji „Prijatelji” RTV Zagreb. Studirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti, a diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je zapaženi kazališni kritičar u Večernjem listu i voditelj Centra za kulturu Trešnjevka u koji je dovodio najbolja imena hrvatskoga glumišta. Od 2009. bio je dvije godine lektor hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu u Skopju i tu kao suautor izdao Malu makedonsko-hrvatsku čitanku. Objavio je roman Decameron za golobrade pustolove i za nj dobio književnu nagradu „Mato Lovrak”. Bio je obljubljen u kazališnim krugovima koji su ga nakon tragične smrti na komemoraciji ispratili riječima: „Pamtit ćemo ga kao idealista među neidealistima, dječaka s gitarom, neiskvarenog i nježnog poput djeteta.”

Maja Flego (Subotica, 11. IV. 1959.) novinarka urednica u ŠN od 1993. do 2004. te zamjenica glavnog urednika od 2004. do 2007. Godine 1982. diplomirala je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesionalno se bavi novinarstvom od 1985., najprije u lokalnim i radničkim glasilima te surađuje u raznim časopisima. Kao vanjska suradnica ŠN počela je 1989. objavljivati kolumnu „Iz roditeljskog kuta”, koja je kontinuirano izlazila 18 godina i bila vrlo zapažena zbog humorističkog pisanja o odnosima roditelja i djece. NIP Školske novine objavio je 2002. zbirku tih tekstova pod naslovom Iz roditeljskog kuta ili roditelj u kutu. Bila je članica uredništva časopisa za obitelj, vrtić i školu Zrno, od njegova osnutka 1989. do zadnjega broja 2021.godine. U ŠN najviše prati predškolski odgoj i obrazovanje, školstvo u svijetu, visokoškolsko obrazovanje, zbivanja u pedagogiji i psihologiji. Objavljivala je i priče za djecu u časopisima Modra lasta i Prvi izbor te knjigu priča za djecu Priče za mame i tate (Alinea, 2000.). Sredinom 2007. prelazi u Ured pravobraniteljice za djecu, gdje je radila kao savjetnica za odnose s javnošću do umirovljenja 2023. godine.

  

Branko Nađ (Čakovec, 25. II. 1977.) Nakon završene I. osnovne škole i Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu upisuje novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Zapošljava se u županijskom tjedniku Međimurske novine i tada počinje njegov put novinarstvom. Nakon selidbe u Zagreb 2005. godine počinje raditi na Otvorenom radiju, a u jesen 2008. godine zapošljava se u ŠN na mjestu novinara urednika, gdje ostaje punih 12 godina. U ljeto 2020. godine prelazi na Sveučilište u Zagrebu gdje pokreće i biva glavnim urednikom portala Universitas/Akademski.hr. Universitas obrađuje teme iz područja znanosti, visokoga obrazovanja i kulture, a izlazi i u tiskanom obliku jednom mjesečno kao posebni prilog u Jutarnjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Novome listu i Večernjem listu. 

 

Mirela Lilek (Zagreb, 12. VI. 1975.) Diplomirala politologiju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Novinarsku karijeru započela je u kolovozu 1994. godine kao honorarna suradnica u listu Vjesnik gdje je zaposlena na neodređeno od veljače 1999. Od prosinca 2011. bila je glavna urednica portala www.vjesnik.hr. Od listopada 2012. radila je kao suradnica Centra za kulturu i informacije Grada Zagreba, a od veljače 2013. kao vanjska suradnica Agencije za odgoj i obrazovanje. U Jutarnjem listu zaposlena je od 2014. do danas. Stalna je suradnica Školskih novina te potpisuje posljednjih godina niz zapaženih analitičkih tekstova o aktualnim temama. Surađuje s prilozima o obrazovanju i u izdanjima Forbes/Hrvatska, Banka, Globus, Revija HAK. Osim pisanjem, u novinarstvu se bavi uređivanjem posebnih priloga vezanih za područje obrazovanja. Sudjelovala je na nizu seminara i stručnih konferencija za novinare u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je godinama članica Povjerenstva za ocjenu novinarskih radova osmoškolaca i srednjoškolaca (LiDraNo).