Ravnateljima treba poseban dodatak na plaće

Jedini bi kriterij za biti ravnateljem trebali biti profesionalnost i dobri rezultati koji moraju biti mjerljivi Nas biraju roditelji, zaposlenici i politika, zato svima moramo podilaziti ili se barem nikome ne zamjerati. A to je nezdrava pozicija Nakon što je krajem listopada Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola održala svoj trodnevni stručni skup, činilo se kao da je vrijeme stalo i kao da se ništa ne događa. Ali to je samo prvi dojam svakoga tko prati zbivanja u odgojno-obrazovnom sustavu jer ravnatelji osnovnih škola ne miruju. U proteklih mjesec dana sudjelovali su u e-Savjetovanju o Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, a u jeku su i pripreme za sljedeći stručni skup za ravnatelje osnovnih škola koje krajem travnja organizira Agencija za odgoj i obrazovanje u okviru kojeg će HUROŠ održati i svoju redovnu izbornu skupštinu. O brojnim aktivnostima udruge razgovaramo s predsjednicom HUROŠ-a Antonijom Mirosavljević. Iz resornog ministarstva najavljeno je donošenje novih zasebnih zakona o osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. Što očekujete od novog zakona? Znam da su to najave i još uvijek i u ministarstvu promišljaju hoće li se zakon razdvojiti na dva segmenta, a osobno i ne vidim neki jaki razlog za to jer su brojne doticajne točke u osnovnom i srednjem obrazovanju pa ih se može u puno slučajeva regulirati jedinstvenim rješenjima. Naravno, strukovne se škole malo više razlikuju, imaju svoje specifičnosti, ali svejedno mislim da bi zakon i dalje trebao biti jedinstven za oba segmenta odgojno-obrazovne vertikale. Uostalom, premala smo država, nema nas tako puno, ali o tome će odlučiti obrazovna politika. Hoće li se novim zakonom ili zakonima omogućiti veća autonomija škola, fleksibilniji sustav, kvalitetnija rješenja u području upravljanja i rukovođenja školskim ustanovama i učeničkim domovima? – Mišljenja sam da bi veću autonomiju trebao imati svaki ravnatelj. Osim toga, autonomija škole ogleda se i u školskom odboru. Uvijek se raspravlja o tome hoće li školski odbori biti poput upravnih vijeća u dječjim vrtićima pa da u njima većinu ima osnivač. No, kao udruga mi se stalno zalažemo da se to ne dogodi jer smatramo da bi škole trebale biti centralizirane, a ne decentralizirane kao što su godinama. U državi bi centralizirana trebala biti vojska, policija, zdravstvo i obrazovanje jer kad se obrazovanje decentralizira i prepusti lokalnoj samoupravi, onda se tu tek vidi nejednakost i u efikasnosti škola, i u njihovu financiranju, opremanju i u gotovo svakom segmentu njihova života i rada. Jer mnoge lokalne zajednice nisu financijski toliko jake da bi mogle nositi svoje škole kojima su osnivači, osiguravati im novac za materijalne troškove, za stručno usavršavanje učitelja, za nabavu opreme. Mi se kao udruga zalažemo da škole budu što je više moguće centralizirane, da ne ostanu prepuštene svojim osnivačima koji nerijetko nemaju dovoljno novca da ih suportiraju i da se nose sa