Biti razrednica je vrlo lijep, ali i vrlo zahtjevan posao. Ako si razrednica, onda si ujedno za svoje učenike i nastavnica, i mama, i psihologica, i medicinska sestra, i prijateljica… Teško je ponekad razdijeliti sve te uloge koje razrednik ima u sebi. Naravno, ima tu i mnogo administrativnih poslova koje treba napraviti kao razrednik, ali ono što želim istaknuti u ovom članku je upravo ono što razlikuje dobrog razrednika tj. dobru razrednicu od prosječnih.
Razrednica sam cijeli svoj profesorski vijek, dakle, već 26 godina (prvo 10 godina u Prvoj privatnoj gimnaziji s pravom javnosti u Zagrebu, a unazad 16 godina u V. gimnaziji u Zagrebu, gdje radim i sada), i jako volim biti razrednica. Po zanimanju sam profesorica njemačkog i engleskog jezika, a u V. gimnaziji predajem Njemački jezik i nastavu DSD-a (nastavu za stjecanje Njemačke jezične diplome na razini B2 / C1).
Probat ću ukratko napisati što je ono što moji učenici cijene kod mene kao razrednice i kako uspijevam imati tako složne i dobre razrede.
Osobine dobre razrednice / dobrog razrednika
Kad razmišljam o tome, koje osobine čine dobru razrednicu / dobrog razrednika, nužno mi na pamet padaju: iskrenost, brižnost, dosljednost, poštovanje, prihvaćanje, i rad. Osobno, to sve još začinim i sa zrnom odmjerenog humora, jer zna se, s humorom valja biti oprezan. Što je nekome smiješno, nekoga bi moglo povrijediti… I ono zadnje, što je najvažnije, dobar razrednik voli svoje učenike i učenici to mogu osjetiti. Upravo su te karakteristike one koje smatram ključnima u radu s ljudima, ne nužno samo s učenicima.
Jasne upute učenicima
Učenici odmah na početku od mene dobivaju jasne upute kako trebaju razgovarati u Vijeću učenika, kako međusobno, a kako s profesorima. Većina njih je to već naučila kod kuće, ali na meni je da to još jednom ponovim, kako bih nakon toga to mogla i podrazumijevati. Sve što od učenika tražim uvijek vrlo jasno i nedvosmisleno kažem, tako da mogućnost nesporazuma ili krivog podrazumijevanja (koji je majka nesporazuma!) svedem na minimum.
Predsjednik razreda – desna ruka razrednice
Vrlo je važna osoba koju razred odabere za svog predstavnika učenika u Vijeću učenika, iliti po starinski, predsjednik razreda. Ta osoba igra ključnu ulogu i u samom razredu i u istupanju razreda prema van. Stoga odabir predstavnika učenika uvijek vrlo pomno pripremim. Kažem što ta osoba treba činiti i kakva osoba treba biti. Nakon toga slijedi njihova kandidatura, pa iznošenje plana i programa rada kandidata (ujedno priprema učenika za aktivan politički život, jednoga dana!) te potom anonimno glasanje u dva kruga. Proces odabira je ozbiljan, a time i razred i sami kandidati shvate koliko je ta uloga u razredu vrlo važna. I doista jest! Do sada sam imala izvrsne predsjednike razreda i smatram to zasluženom „srećom“, ali i blagoslovom. Ne mogu zamisliti da moja desna ruka kao razrednice bude neko neozbiljno dijete koje se ne želi niti zna razgovarati argumentirano i zainteresirano.
WhatsApp grupa s učenicima
Od prvog dana s učenicima svoga razreda (ali i s učenicima ostalih razreda u kojima predajem) imam WhatsApp grupu. Ona služi i za moje poruke njima i za njihove poruke meni. I njima i meni je važno da su članovi grupe dostupni i da brzo odgovaraju na poruke, te da u grupi nema vrijeđanja tj. da se svi prema svima trebaju odnositi s poštovanjem. Ni sa jedne ni sa druge strane nema tzv. „seenanja“, tj. ne može se dogoditi da je netko, kome je poruka bila upućena, tu poruku i vidio, ali na nju nije reagirao. Pa čak i ako nije imao konkretnu informaciju kojom bi odgovorio na poruku. Učenici nikada do sada nisu zloupotrijebili tu grupu.
Ista pravila vrijede i za naš razgovor uživo. Svaka diskusija funkcionira uz podizanje ruke, dobivanje riječi i međusobno slušanje i uvažavanje. Kao i svuda, i u razredu ima onih koji su povučeniji i neće samoinicijativno iznositi svoje mišljenje. Osobno sam stava da takve učenike nikako ne valja zapostaviti u diskusijama, tako da njih posebno potičem da se jave i da iznesu svoje mišljenje. To između ostaloga izvodim tako da se vrlo često prihvatim tajnog glasovanja o nekim razrednim temama, kako glasniji učenici ne bi nadvikali one tiše i introvertnije. Pogotovo se toga držim ako s razredom razgovaram o problematici na pojedinim predmetima ili s pojedinim profesorima. Tu je pak vrlo važna diplomacija, ili kako to Nijemci lijepo kažu, Fingerspitzengefühl.
Podijeljena odgovornost i odlučivanje
Smatram da je jako važno u startu izreći učenicima koja je domena u kojoj oni mogu suodlučivati, a u kojoj ne mogu. Stoga npr. moj razred sam odlučuje o rasporedu sjedenja (sve dok paze na nastavi i nastava zbog toga ne pati), o programu Dana otvorenih vrata Škole, o organizaciji Božićnog sajma, o Buvljaku (sami npr. izrađuju plakate i obavještavaju o aktivnostima), o destinaciji i izboru razreda s kojim će ići na izlete ili na maturalno putovanje, itd. U razredu vlada vrlo velika demokracija, ali i osviještenost učenika o tome što je njihovo područje odlučivanja, a što nije.
Slavimo sve rođendane
Možda će se činiti banalnim, ali mi slavimo sve rođendane u razredu. I ja kao razrednica skupa s njima slavim svoj rođendan i uvijek ih počastim nekim kolačem koji sam sama ispekla. Odmah na početku 1. razreda napravimo popis svih rođendana u razredu i poredamo ih kronološki, tako da znamo tko kada ima rođendan. Čak i kada učenik ima rođendan na dan kada se po rasporedu ne vidimo, oni donesu nešto da počaste razred već na prvi sljedeći sat kada se vidimo. Vidim u razredu da si oni najbliži iz razreda poklanjaju i individualne poklone, iako će svoj rođendan proslaviti još i na nekom izlasku skupa s istim tim prijateljima iz razreda. Ne propuštam priliku da tada svi zapjevamo slavljeniku njemačku rođendansku pjesmicu Alles Gute zum Geburtstag (ako nemamo puno vremena) ili pak Geburtstagsständchen* grupe Wise Guys (ako imamo nešto više vremena). Koliko god se ovo činilo manje važnim, ishod toga je veliko uvažavanje svih učenika u razredu međusobno i velika povezanost između učenika u razredu.
Upitnik o zadovoljstvu vođenjem razreda i samom školom
Učenici osjećaju da imaju moje povjerenje i u vrlo delikatnim situacijama, i ja imam njihovo. To cijene i njihovi roditelji.
Na kraju moga rada s učenicima u 4. razredu, a svakako nakon zaključivanja ocjena, od učenika molim povratnu informaciju na moj rad s njima tijekom protekle 4 godine kao razrednice. Učenici zapisuju svoje pozitivne i negativne dojmove nakon svog četverogodišnjeg iskustva u V. gimnaziji. Od njih tražim da budu iskreni i konstruktivni u izjavama i da pokušaju objasniti svoje mišljenje (što i inače tražim u nastavi). Za svoju procjenu mogu (ali ne moraju) uzeti u obzir sljedeće kategorije:
1. zadovoljstvo vođenjem njihovog razreda (briga za učenike, komunikacija s roditeljima i učenicima, pristupačnost, pravednost, proslave rođendana, (ne)poticanje međusobnog razumijevanja, uvažavanja i pomaganja, usmjerenost na sve tj. samo na pojedince...)
2. zadovoljstvo izborom putovanja i vođenjem na ekskurzijama (izleti i maturalno putovanje)
3. zadovoljstvo izborom i radom na projektima tijekom nastave Njemačkoga jezika i DSD-a (simulacija razgovora za posao, snimanje video-uradaka, posjeti različitim institucijama, projektna nastava vezana za ostale predmete…)
4. zadovoljstvom razredom (učenicima, povezanošću u razredu, prijateljstvima koja su stekli, razrednom klimom…)
5. općenito zadovoljstvo V. gimnazijom kao školom
6. Mislim li da me Škola pripremila za Državnu maturu? Obrazloži.
7. Mislim li da me Škola pripremila za upis i studij željenog fakulteta? Obrazloži.
8. Mislim li da sam u Školi naučio/la vrlo važne stvari za svoj budući život? Koje?
Učenici također tada mogu navesti štogod im iz vlastitog iskustva padne na pamet, a u svrhu mogućeg poboljšanja kvalitete nastave i vođenja razreda za buduće generacije. Ako žele, mogu se potpisati, ali nije obavezno.
Ovaj mi upitnik služi kao povratna informacija o njihovom viđenju razrednog i školskog okruženja te u svrhu poboljšanja kvalitete u budućnosti. Ponekad u tim upitnicima pročitam i nešto što ne bih vidjela iz svoje perspektive, dobro promislim o tome što su napisali, te im u konačnici budem zahvalna za nove uvide. Sa svojim razredima i ja rastem. I to je ono predivno u radu razrednika. To je prava škola za život.
* poveznica na pjesmu Geburtstagsständchen grupe Wise Guys https://youtu.be/d8JwqdMd3Ws
(Autorica teksta je dr. sc. Irena Lasić, prof. njemačkoga jezika, prof. izvrsni savjetnik, zaposlena u V. gimnaziji u Zagrebu)
