Sudionici u raspravi zalažu se za uvođenje mjere kojom bi se propisalo da je učenik koji izostane sa više od 20 ili 30 posto nastave dužan polagati predmetni ispit. Takvo je pravilo nekada i postojalo, ali se putem izgubilo
Savjetovanje s javnošću o Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih otvorilo 8. siječnja ušlo je u svoju drugu polovicu.
Ponajprije se može reći da većina od nešto manje od tristotinjak komentara na prva tri od pet članaka Pravilnika ukazuje na činjenicu da se predložene izmjene ni na koji način ne suočavaju s problematikom velikog broja izostanaka učenika. Naime, prevladava stav da bi roditeljima trebalo ograničiti opravdavanje izostanka svoga djeteta na ,,najviše dvaput tijekom svakog polugodišta”, a neki „zbog besramnog iskorištavanja prava neograničenog pravdanja od strane mnogih roditelja i poražavajućeg odgojnog učinka koji takva praksa ima na učenike”, smatraju da bi kriterij trebao biti čak i stroži.
Nedostaje, navode sudionici rasprave, razgraničavanje maloljetnika i punoljetnog srednjoškolca.
Neopravdani izostanci
U prijedlogu se navodi da se izostanci nastali zbog izražavanja nezadovoljstva ili negodovanja učenika i/ili roditelja neće smatrati opravdanima, no nije jasno kako će se u praksi utvrđivati razlog izostanka. Takva neodređenost može dovesti do različitih tumačenja i neujednačene primjene pravilnika, jer nije svaki izostanak zanemarivanje. Potrebno je stoga odrediti tko prijavljuje roditelje u tom slučaju Hrvatskom zavodu za socijalni rad jer nema svatko u školi pravo procjenjivati roditeljsko ponašanje ˗ ističe se u komentarima u e-savjetovanju.
Izostanci s nastave su kompleksan problem koji umjesto birokratske kontrole i umjetnog pojednostavljivanja, zahtijevaju pažljiv, timski pristup učeniku kao osobi u razvoju i cjelokupnoj obitelji koja može biti mjesto generiranja problema. Primjerice, izostanak učenika s nastave zbog izražavanja nezadovoljstva i protesta učenika ili roditelja nije dovoljno precizno reguliran pa se može dogoditi izjednačavanje situacija u kojima roditelji opravdavaju izostanak djeteta zbog najavljene provjere znanja s onima kad su opravdano zabrinuti za sigurnost i dobrobit vlastitog djeteta zbog ozbiljnih problema u razrednom okruženju, zadržavali dijete kod kuće radi njegove zaštite, što se opet ne može smatrati oblikom protesta. Iz ove perspektive, neki sudionici u javnoj raspravi predlažu dodatno uvođenje odredbe kojom bi se izostanak učenika za vrijeme praktične nastave, najavljene provjere znanja ili drugog oblika rada sa sumativnim vrednovanjem mogao opravdati isključivo potvrdom liječnika o nemogućnosti pohađanja nastave. Dakle, liječničkom ispričnicom.
A kad je riječ o liječničkim ispričnicama, liječnici ih mogu uz Carnetovo dopuštenje izravno slati u e-dnevnik kao što sada mogu i roditelji - glasi prijedlog u jednom od komentara koji ima dosta istomišljenika.
Kozmetičke promjene
Neki sudionici u raspravi zalažu se za uvođenje mjere kojom bi se propisalo da je učenik koji izostane sa više od 20 ili 30 posto nastave (različiti su prijedlozi) dužan polagati predmetni ispit. Takvo je pravilo nekada i postojalo, ali se putem izgubilo, no trebalo bi razmisliti o njegovom vraćanju jer učenici često izostaju zbog svakojakih razloga koje im roditelji opravdavaju.
Formulacija „udaranje, sudjelovanje u tučnjavi i druga ponašanja koja mogu ugroziti sigurnost samog učenika ili druge osobe, ali bez težih posljedica”, ranije su bila teža, sada su teška čime dolazi do neujednačenosti prakse i može dovesti do povrede načela individualizacije pedagoške mjere. Izricanje strožih pedagoških mjera ne mora nužno značiti da je riječ o zanemarivanju, obiteljskim poteškoćama ili drugim okolnostima koje su u djelokrugu sustava socijalne skrbi. U velikom broju slučajeva riječ je o razvojnim teškoćama, adolescentskim krizama ili odgojnim izazovima koje škola, u suradnji s roditeljima i vlastitim stručnim suradnicima, može i treba rješavati bez uključivanja vanjskih institucija ˗ stoji u nekim komentarima.
No, i dalje ostaje dosta pesimistična konstatacija mnogih sudionika u e-savjetovanju kako su predložene izmjene u Pravilniku samo kozmetičke i neće smanjiti ni probleme s enormnim izostancima učenika s nastave, ali ni druge probleme ili incidente zbog kojih je Pravilnik i donesen prije gotovo 11 godina.
Pregled torbi maloljetnika
Gotovo unisono sudionici u javnoj raspravi podržavaju prijedlog o nedopuštenom korištenju informacijsko-komunikacijskih uređaja tijekom odgojno-obrazovnoga rada, osim ako ih se ne koristi u edukacijske svrhe ili kao medicinski uređaj za mjerenje glukoze u krvi te naglašavaju da bi trebalo dodatno raditi na edukaciji i osvještavanju roditelja i djece o negativnom utjecaju mobitela na mentalno zdravlje djece.
Glede psihoaktivnih stvari, alkohola i droga, škola nema ovlasti pretraživati učenike, operativni djelatnici nemaju to ovlaštenje. Trebalo bi naglasiti da se smije samo zatražiti od učenika da pokaže torbu, džepove, vrećicu i slično. Unošenje spomenutih stvari treba pojasniti kako ne bi došlo do povrede privatnosti, nezakonitog pretraživanja i ograničavanja osobne slobode djeteta. Pregled stvari maloljetnog djeteta također nije dopušten bez prisustva roditelja.

