Gotovo u predgrađu Sinja, na prostoru u kojem moćna Cetina i bistri Kosinac uz pitomo polje i kršnu Kamešnicu utiskuju neizbrisiv trag svima koji tamo žive, smjestio se Obrovac Sinjski, naselje s oko 800 duša u kojemu od 1956. godine postoji osmogodišnja osnovna škola koja se nekad zvala OŠ „Dinarski odred, Han”, a ime Ivana Mažuranića nosi od travnja 1992. godine u čast hrvatskog pjesnika, jezikoslovca i političara. Školu sam posjetio krajem lipnja kad je cijela zbornica bila u punom pogonu, a i oko škole pa i u samoj školi bilo je pedesetak učenika koji su već koristili blagodati ljetne sportske škole pa su imali razne sportske aktivnosti. Ravnatelj je tada bio Tomislav Budimir koji je 1. rujna prešao u Agenciju za odgoj i obrazovanje da naslijedi sjajnog Vladu Matasa, savjetnika za osnovnoškolske ravnatelje koji je nedavno otišao u više nego zasluženu mirovinu. A ravnatelja Budimira u školi je naslijedio Hrvoje Markulin, istaknuti prosvjetni djelatnik, profesor u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji i nekadašnji ravnatelj OŠ Ivana Lovrića u Sinju

˗ Školsko upisno područje obuhvaća dio Sinja, ali i dio općine Otok odnosno naselja Obrovac Sinjski, Bajagić, Gljev, Gala i dio Glavica pa tako osim matične škole u Obrovcu Sinjskom imamo i tri područne škole u Bajagiću, Gali i Gljevu ˗ objašnjava nam Tomislav Budimir i nastavlja: 

˗ Najviše je učenika škola je brojila 1962. godine kada ju je pohađalo 726 učenika. U posljednjih petnaestak godina je broj konstantan pa varira od 3003 do 250 učenika, koliko ih je bilo u prošloj školskoj godini. Adaptacijom i izgradnjom školske dvorane omogućeno je da matična škola radi samo u jednoj jutarnjoj smjeni. Pune dvije školske godine smo u eksperimentalnoj provedbi cjelodnevne škole i već vidimo prednosti i nedostatke cijele te priče. 

Kao ravnatelj na eksperiment gledam malo drukčije nego učitelji koji su u neposrednom radu s učenicima, ali vidim brojne mogućnosti pogotovo pozitivne za one učenike koji nemaju baš dobre socioekonomske uvjete u svojim obiteljima. Imamo puno B1 aktivnosti. Naši učenici puno putuju, puno ih vodimo na terensku nastavu, ali moram reći da smo puno takvih programa provodili i prije nego smo se uključili u eksperiment. 

Svi učenici u školi borave možda sat ili dva dulje nego inače. I u tom vremenu imaju ne samo obogaćeno i potpomognuto učenje nego i izvannastavne i izvanškolske aktivnosti koje su nekada roditelji morali plaćati, a sad su im besplatne. Učenicima nudimo judo, planinarenje, rukomet, košarku, gimnastiku, mažoretkinje i s njima rade educirani treneri. Dobra je stvar što sve te aktivnosti učenici imaju u školi pa roditelji ne moraju misliti gdje su im djeca niti ih voziti do Sinja ili bilo kamo pogotovo zato što je prijevoz vrlo problematičan u malim sredinama poput naše ˗ kaže ravnatelj Budimir te ističe kako je cjelodnevna škola donijela i organizacijske promjene, jer učitelji mogu puno više priprema napraviti u školi, ne moraju posao nositi kući.

‒ Za to moramo osigurati prostorne uvjete u školi kako bi se olakšalo rad učiteljima. Učionice su nam dobro opremljene, pokrivene su internetom, puno je didaktičke opreme, ali imamo samo dva kabineta za učitelje. Škola se iz dana u dan unaprjeđuje. Nabavljamo suvremenu opremu, imamo relativno mlad učiteljski kolektiv i nastojimo učenicima pružiti što više pa čak i tijekom ljeta nakon što nastava završi nudimo im ljetnu sportsku školu, jer škola je središte mjesta i u njoj život mora bujati. I mislim da smo i eksperiment trebali nazvat „otvorena škola” budući da škola mora biti otvorena i puna života i u poslijepodnevnim i večernjim satima i to cijele godine. Sve to donosi pozitivne pomake u ponašanju učenika, njihovoj socijalizaciji, druženjima i svemu ostalome. 

Kuhinju smo nakon dvije godine konačno opremili pa ćemo od rujna kuhati sami, a dvije godine nam je Studentski centar iz Splita dostavljao kuhane obroke. Škola koju smo energetski obnovili prije pet godina ima i sportsku dvoranu. Novac koji smo dobili ili dobivamo na ime eksperimenta pametno ulažemo, dio u opremu, a najviše u odgojno-obrazovni proces pa tako organiziramo i puno izvannastavnih aktivnosti u okviru kojih možemo priuštiti i putovanja učenika diljem zemlje, ali i u inozemstvo. Printeri, pametne ploče, kompjutori, sve će se to potrošiti i rashodovati, ali nama je važnije učenicima omogućiti nova iskustva.

Obogaćeno učenje novo je iskustvo koje tek treba dobro promisliti jer sada imamo u istoj grupi i one darovite i one kojima negdje zapinje pa se učitelj mora jednako posvetiti i jednima i drugima, a to je dodatni napor. Planiramo ove godine napraviti ciljane grupe potpomognutog i obogaćenog učenja pa očekujemo i bolji odaziv učenika. U eksperimentu smo, pokušavamo, testiramo i svjesni smo da u tom procesu ustvari nema grješaka, jer je važno doći do ishoda učenja, a kojim ćemo putem ići, to biramo sami. Cilj je da se učenicima ne oduzme nešto, ne smiju dobiti manje nego što bi dobili u redovnoj školi, a metode rada se mogu i smiju mijenjati, neke navike se smiju promijeniti.

Uostalom, naša škola nosi ime po velikom reformatoru školstva Ivanu Mažuraniću i moramo se zapitati je li se promijenila u gotovo stoljeće i pol od njegova vremena. Činjenice su lako dostupe i na njima ne treba inzistirati, ali znanja treba znati primijeniti, biti kreativan i tome mlade moramo poučavati. Važan je pristup, odnos, emocija, komunikacija, živa riječ, kad se učitelji i učenici gledaju u oči, kad su fizički blizu ˗ kaže Tomislav Budimir. 

O tome kako doživljavaju rad u školi, ali i sudjelovanje u eksperimentu Cjelodnevne škole razgovarali smo s nekolicinom učiteljica i učitelja. 

Nikola Efendić, učitelj Tjelesne i zdravstvene kulture ističe da je sudjelovanje u eksperimentu omogućilo nabavu dosta sportske opreme i rekvizita pa se u različitim aktivnostima učenici upoznaju s različitim sportovima. 

‒ Izabrao sam stolni tenis, a kolega boćanje. Od rujna ćemo najvjerojatnije uvesti pikado. Imamo i školski bend kao izvannastavnu aktivnost i učenici vrlo rado nastupaju na svim manifestacijama u mjestu. Dobili smo slobodu u svakodnevnom radu, sami određujemo kako ćemo organizirati odgojno-obrazovni proces, na kojim ćemo ishodima više raditi i što je najvažnije, kojim ćemo putem stići do njih ‒ kaže Nikola Efendić. 

Profesorica engleskog Mirela Pletikosić kaže: Cjelodnevna škola je uvedena, a da se nije dobro razmislilo o svemu i razradilo do najsitnijeg detalja nego mi i ostale škole koje su u eksperimentu ćemo tri godine testirati i isprobavati sve ono što je netko zamislio. Tjedna satnica redovne nastave je ostala ista, ali smo dobili jedan sat obogaćenog A2 programa jedanput mjesečno. Imamo i talijanski kao drugi strani jezik kao obvezni predmet. S engleskim nema poteškoća jer su izloženi mu učenici svakodnevno preko medija, filmova, društvenih mreža.

Učiteljica geografije Marija Beljo ističe kako u eksperimentu ima dva sata nastave tjedno, i to joj povećanje satnice omogućava da radi posao malo smirenije, da ne juri nastavnim sadržajem, da se ne brine hoće li sve stići obraditi. I posve je drukčija atmosfera u razredu, na nastavi, u obradi nastavnih sadržaja pa i rezultata, jer su ocjene učenika bolje. 

Učiteljica razredne nastave Josipa Sedlar smatra da je grješka što se ukinulo dopunsku i dodatnu nastavu, a uvedeni A2 sati potpomognutog učenja u okviru kojega moraju biti svi učenici. 

‒ Normalno je da se onda ne možemo posvetiti onima koji imaju problema. Moramo osmisliti sat da ima pet razina pa da zadovolji onog učenika kojemu najslabije ide, ali i da bude dovoljno izazovan za onog najboljeg. I u redovnoj nastavi je to izazovno i gotovo nemoguće postići. U razrednoj nastavi učiteljica to može staviti u raspored kad njoj i učenicima odgovara, a u predmetnoj to uglavnom bude sedmi sat kad su učenici umorni, koncentracija im je niska i nisu sposobni ni za vježbanje niti za usvajanje novih sadržaja ˗ smatra Josipa Sedlar.

Nastavnik informatike Stipe Radić nije zadovoljan satnicom svoga predmeta pa objašnjava: 

˗ Jedan sat tjedno je dobila informatika. Premalo je to za obradu svih sadržaja bez obzira što su naši razredni odjeli između 15 i 18 učenika, a fokusiramo se na sigurnost na internetu, na medijsku pismenost učenika, jer oni su tehnikom ovladali, služe se kompjutorima, imaju mobitele i to im nije problem, međutim moramo ih osnažiti u području medijske pismenosti i da imamo više vremena za projekte, prezentacije. Zato mislim da se trebamo vratiti na učenje i usvajanje temeljnih vještina. Da nauče čitati, da znaju osnove matematike pa da na takvim temeljima dograđujemo sve ostalo, a ne da ih zatrpavamo nepotrebnim sadržajima, bez obzira na to o kojem se predmetu radilo. 

Pedagoginja Edita Poljak ističe kako s roditeljima nema nikakvih problema. 

‒ S njima puno razgovaramo, organiziramo tematska predavanja, radionice i do njih je doprla spoznaja da smo i mi u školi zajedno s njima na istom zadatku, usmjereni istom cilju, a to je dobrobit svakog djeteta. Na roditeljskim sastancima odradimo brojne teme, a suradnja s roditeljima je svakodnevna i jako dobra i za to su zaslužni svi djelatnici u školi. Naša su vrata uvijek otvorena, uvijek roditelje primimo i poslušamo, porazgovaramo i oni osjećaju našu posvećenost i pažnju pa nema ni velikih problema i nesuglasica ili nesporazuma. Učenici ne prave probleme, nema nikakvog vršnjačkog nasilja ili neprihvatljivog ponašanja, a ako se i nešto sitno dogodi, rješavamo to istoga trena ˗ objašnjava pedagoginja Edita Poljak.

Ravnatelj Budimir spomenuo je da se u okviru eksperimenta učenicima nudi bezbroj izvannastavnih, takozvanih B1 aktivnosti. Među njima je program „Boje i zvuci” koji vodi učiteljica Žana Sunara i čiji je cilj njegovati tradicijsku i kulturnu baštinu zavičaja. Učenici su tijekom ove školske godine fotografirali uporabne predmete iz privatnih zbirki svojih susjeda i prijatelja, te zapisivali napjeve svog zavičaja koji su se pjevali u različitim prigodama. Prošlu školsku godinu obilježila je i suradnja s grupom „Mali glagoljaši”, pa su učenici na satovima obrađivali glagoljaški napjev „Zdravo zvijezdo mora”, a izvanučioničku nastavu odradili su izletom u Hum i Roč, kolijevku glagoljaštva.

Učenici četvrtog razreda okupljeni su u dramsko-kreativnu skupinu koju vodi učiteljica Milena Pivac i u okviru koje čitaju nove tekstove, uče ih i dramatiziraju. Tekstovi koje uvježbavaju vezani su za prigodne datume, godišnja doba i blagdane. Najveći izazov bilo im je pripremanje predstave „Djed Božićnjak“ s kojom su gostovali Dječjem tjednu u svetištu Gospe Sinjske. Posjetili su Hrvatsko narodno kazalište u Splitu i pogledali predstavu „Orašar” te se nagradili jednodnevnim izletom u Makarsku. 

Učenici 1. i 3. razreda Područne škole Gljev od ove prošle školske godine započeli su s novom aktivnosti čiji je odgojno-obrazovni i razvojni cilj svladati vještine koje će im biti potrebne u svakodnevnom životu. Djeca su s radošću i veoma spretno sudjelovala u zadanim aktivnostima, a neke od njih su bonton za stolom, pravilno postavljanje stola, naučili su

kako prišiti gumbe, izrađivati ukrase, plesti pletenice, peglati odjeću i mnoge druge. Posebno su uživali u izradi slastica te pripremi i kuhanju jednostavnih jela: pečenju kokica, uštipaka, palačinki, izradi smoothija, zdravog sladoleda, paštete od tune, omleta, kajgane. Proljetos su u Zagrebu posjetili WorldSkills Croatia 2025 te se upoznali s brojnim strukovnim zanimanjima. Ovu aktivnost vodi učiteljica Ines Lovrić.

Za prvašiće je pokrenut program Domaćinstvo i rukotvorine, koji izvodi učiteljica Maša Jenjić, u kojemu svladavaju osnove kućanskih poslova, poput slaganja odjeće, brige o osobnim stvarima i pripreme jednostavnih obroka, izrađuju razne rukotvorine. Aktivnost potiče razvoj finih motoričkih vještina, samostalnosti, kreativnosti i timskog duha. 

Školski bend koji vodi učitelj Jerko Župić okuplja dvadesetak učenika. Bend raspolaže raznim instrumentima (bubnjevi, saksofon, gitare, udaraljke, klavijature) i razglasom, a u njega se mogu uključiti učenici svih dobi. Cilj je ove aktivnosti potaknuti učenike na bavljenje glazbom te razvijanje interesa prema pjevanju ili sviranju pojedinog instrumenta.

U sklopu nastave talijanskog jezika učiteljice Ana Žanko i Tihana Škorić Prnjak provode dvije B1 aktivnosti: „Svakodnevni talijanski” i „Kultura nas povezuje”. Uz razne tematske sadržaje učenici upoznaju talijanski jezik i kulturu. U sklopu aktivnosti organizirana je i izvanučionička terenska nastava u Istru, Italiju i Švicarsku. Sve te aktivnosti pridonijele su razvoju jezičnih kompetencija učenika, ali i jačanju međukulturalnog razumijevanja, što je temelj učenja stranih jezika u suvremenom obrazovanju. 

Učiteljica Vesna Knezović vodi Mlade kemičare, aktivnost osmišljenu tako da se učenici upoznaju s načinima rada u kemijskom laboratoriju i istraživačkim radom. Kroz dva školska sata tjedno odrađivali su razne kemijske pokuse te izrađivali i neke proizvode za učeničku zadrugu kao što su balzami za usne, mirisne svijeće i sapuni, a pokazali su i poduzetnički duh predstavljajući svoje proizvode na školskim sajmovima.

U školi djeluje i Reading Club u kojemu učenici slušaju audiozapise svjetskih bajki i basni i čitaju na engleskom jeziku. Potom u grupama izrađuju plakate na temu istih djela. Aktivnost vode učitelji Ana Bilandžić i Ivan Gilić.

Učenici 2. b razreda imaju svoju B1 aktivnost pod nazivom „Mali umjetnici” koju vodi učiteljica Grozdana Filipović-Grčić. Sudjelovali su na besplatnim radionicama camere obscure u Galeriji Sikirica te prošli cjelokupan proces rada s camerom obscurom ‒ od samostalne izrade vlastitih kutija, do fotografiranja tim „primitivnim” fotoaparatom, rada u tamnoj komori i razvijanja fotografskih negativa ‒ i svi su redom oduševljeni radionicom i magijom stvaranja fotografija. Posjetili su Galeriju Meštrović u Splitu te izrađivali Meštrovićeva konjanika u glini. U ožujku su u Gradskoj galeriji Sikirica sudjelovali na radionici grafike te svladali rad na grafičkoj preši te otiskivanje izrađene matrice na papir, a tijekom svibnja pohađali radionicu „Klesanje/dubljenje kod Meštrovića” u Otavicama. 

Izradom prigodnih ukrasa „Mali umjetnici“ sudjelovali su u humanitarnom božićnom i uskrsnom sajmu. 

Vjeroučiteljica Sandra Milanović vodi Biblijsku skupinu u koju su uključeni učenici šestih razreda. Cilj aktivnosti je detaljnije upoznavanje katoličke vjere, razvijanje i njegovanje zajedništva te upoznavanja novih biblijskih sadržaja prateći liturgijsku godinu. Tako su kroz interpretaciju biblijskih tekstova, izradu straničnika i plakata, igre memory, gledanje filmova, pokušali što više naučiti o vjeri i svecima koji su im uzori.

Učiteljica matematike Martina Kečkemet Radišić vodi dvije aktivnost – Matematičke znalce i Kreativne matematičare na kojima se učenici bave rješavanjem matematičkih zadataka, sudokua, zagonetki, izrađivali figurice od papira (origami), izrađivali plakate. Povezivali su gradivo hrvatskog i matematike pa su crtali osnosimetrična glagoljična slova te životinje koje se crtaju pomoću brojeva. I moglo bi se tako nabrajati unedogled, jer izvannastavnih je aktivnosti doista bezbroj.

Na koncu nam ravnatelj Budimir kaže: cilj i misija škole je stvaranje školske zajednice koja će biti prepoznatljiva po tehnikama efikasnog usvajanja znanja; pomaganje učenicima u ovladavanju temeljnim vještinama pisanja, čitanja, govorenja, slušanja, rješavanja problema i usvajanja generalnih znanja koja će im biti potrebna u životu. Mi ohrabrujemo učenike da razmišljaju kritički, da postavljaju pitanja i izražavaju svoja mišljenja. Budući da je strah glavna prepreka učenju mi stvaramo uvjete u kojima učenik neće osjećati strah od neuspjeha, strah od kritike. Želimo razvijati kvalitetnu komunikaciju i suradnju među svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa radi postizanja što boljih odgojno-obrazovnih ciljeva; njegujemo tradicionalna znanja i vrijednosti poput mira, demokracije, prihvaćanja različitosti. I na tome ustrajemo već gotovo sedam desetljeća.