Još su školske učionice pune uzbuđenja, ali su velike brige uglavnom pri kraju, dio poslova je gotov, ali ipak ima još onih teških poslova, koji nisu lagani nikome. Pronalaze se različite mogućnosti da se izbjegne sve ono najteže, a to su negativne ocjene, a onda i ono najgore: ponavljanje godine.
Najvažnije je u tome slučaju smiriti se, dati od sebe sve svoje snage i pokušati popraviti ono što se još popraviti dade. Ako je na kraju ipak izgubljena godina, onda je učeniku najpotrebnija pomoć i razumijevanje, ponajprije roditelja, zatim ostalih članova obitelji, a tu su još prijatelji i razrednik, zatim školski pedagog, psiholog, psihijatar, možda i liječnik. Jer ponavljanje razreda nije jednostavno. To su u svakom slučaju teški, čak i tragični trenutci u životu djeteta, koji mogu ostaviti ozbiljne posljedice, pa čak i da dijete pokuša dići ruku na sebe.
U svakom slučaju najvažnije je da se djeca svakako najprije odmore psihički, da se relaksiraju i fizički aktiviraju. Po mogućnosti dobro je ako se ikako može barem na kraće vrijeme promijeniti i mjesto boravka kao i sredina u kojoj se neprestano kreću. Dobro je uključiti se u različite izvannastavne i aktivnosti koje se organiziraju izvan škole. Jasno je da takvih baš i nema previše nadohvat ruku svakome, a kad ih se i nudi nisu dostupne.
Bilo kako bilo, roditelji su dužni dijete poticati na aktivan život, a ne prepustiti ga ljenčarenju, jer takvim načinom života nikad neće moći postići ono što bi želio. Slobodne dane nužno je djetetu organizirati i osmisliti, oplemeniti i fizičkim radom, a osobito treba poticati mlade da svoje dane osmisle u skladu s raznim spoznajama o smislu života i njegovih ciljeva.
Nadalje, dijete bi u slobodnim danima trebalo iskoristiti i pomoć odraslih da shvati kako širiti krug vršnjaka, kako razlikovati što je istina i što je bitno u životu, što je dobro, a što ne valja, kako se kloniti ljudskog zla, a kako i zašto činiti i pomagati drugima. Djeca vjerojatno često i sama dođu do takvih spoznaja, jer nažalost nerijetko imaju priliku u vlastitom okružju vidjeti što ne valja. Nažalost, na mnogim mjestima i prilikama vide oko sebe nekada više zla i nasilja nego nešto lijepo.
Oplemeniti slobodne dane onom ljepotom što je pruža priroda, jer svijet prirode još pruža toliko raskoši, samo je potrebno djecu uputiti i pokazati što je sve oko nas dragocjeno i vrijedno pažnje, njege, čuvanja, a ne nemilosrdnog uništavanja. Kad bi se djeci ono slobodno vrijeme koje uzalud potroše na bizarne i bezvrijedne stvari samo preusmjerilo, onda bi im život bio ljepši i imalo bi više smisla boriti se za ono lijepo i dobro.
Posebno je zapuštena danas umjetnost, i to svake vrste, zamijenjena je teškim šundom. Nije moguće skloniti se od tolike vriske koju mladi slušaju sa zanosom, a često je to drečanje da se od toga prestraše i vrane. Ni ostale umjetnosti nemaju svoje mjesto u našem modernom društvu. Knjiga, koja je svojevremeno bila najbliža i cijenjena, danas čuči u zapećku i čeka da joj se smiluju oni koje će uporna učiteljica ipak uspjeti nagovoriti da pročitaju nekoliko stranica, a ostalo prepišu odakle stignu.
Kad bi se mladi, barem u slobodne dane dali nagovoriti da više vremena posvete duhovnom životu, bili bi sigurno sretniji i pametniji. Lakše bi im bilo i učenje i ljepše druženje, a život bi im imao mnogo više smisla.
