Kad bi svakog dana u školi padale samo petice, bilo bi to jako lijepo. Dobro je i da bude svakog dana puno dobrih ocjena, ali, nažalost, imali smo priliku čuti da se u našim školama svakodnevno događa u prosjeku najmanje pet zlostavljanja nad maloljetnicima, koje čine njihovi vršnjaci. Još je tragičnije kad na jednoga slabijeg navali više onih jačih. Kad bismo to zbrojili, vidjeli bismo da su to zabrinjavajuće činjenice o kojima je nužno dobro razmisliti i pokušati tim pojavama hitno stati nekako na kraj.

Zar je moguće da su za to kriva samo ona djeca koja to čine u raznim oblicima? Bilo da zlostavljanje bude fizičko ili čak opasnije, ono podmuklo psihičko. Nažalost, postoje mnoge prilike i mogućnosti da se zlostavljanje obavlja preko svakakvih naprava i u raznim formama, a da se počinitelj toga zla i ne sazna, a i kad se i zna, to se rijetko kažnjava.

Koga kažnjavati kad krivaca ima mnogo, a onih koji bi tome zlu htjeli stati na kraj ima malo. Mora se opet reći da to zlo dolazi najprije od kuće pa nam i tu statistike pokazuju da mnogo roditelja posveti razgovoru sa svojim potomcima, ni manje ni više, nego „čitavih” sedam minuta. Istina je i to da su mnogi roditelji zauzeti borbom za goli opstanak, ali i da se neki zabavljaju besmislicama, dok očekuju da njihovu djecu odgajaju svi drugi, a osobito je pritisak na školstvo.

Toliko sam puta pokušavala objasniti roditeljima da su oni prvi dužni pokazati svojim postupcima svojoj djeci što je dobro i što je nužno činiti, a što nije. Učitelji, a osobito profesori gotovo i da nemaju vremena posvetiti se odgoju. Može se tu i tamo gradivom pokazati i ukazati na mnoge životne pojave koje je potrebno spoznati, ali vremena za to nema mnogo. 

Druga je prilika u organizacijama izleta, tu se može često zorno i očigledno pokazati učenicima kako se trebaju odnositi jedni prema drugima u raznim prilikama. Putovanje i zajednički cjelodnevni boravci mogu oplemeniti odnose, pojačati međusobna prijateljstva, naučiti nužne manire u obraćanju jednih drugima. Biti pristojni i ljubazni, a ne urlati, vrištati i prepustiti se samo i isključivo svojim emocijama koje baš i nisu uvijek dolične, a mogu čak biti i uzroci sukoba i tučnjave.

S druge se strane na dobro organiziranom izletu može pokazati sve one vrijednosti i ljepote zemlje kao domovine i kao hraniteljice. Ljepote i bogatstvo prirode i sve što nam ona zdušno pruža dobro je prepoznati i naučiti čuvati sve ono živo i neživo što je čovjeku nužno da bi uopće preživio. Vješti učitelji imaju običaj uz izlet organizirati posjet kazališnoj predstavi, izložbi ili drugim manifestacijama koje će se pokazati kasnije u obradi nekog gradiva. Za sve je to potrebno mnogo volje i znanja. 

Nažalost, ono što javnost i moderno društvo nude djeci daleko je od bilo kakvog odgoja i obrazovanja, a djeca su dobar dio dana baš prepušteni tom modrenom načinu života, koji kao da ima najvažniju funkciju udarati po ljudskom biću, osobito po dječjoj duši i tjera ga u prošlost, kad je čovjek još skakao po drvetu i tražio što će oglodati i ugrabiti od drugih. Način na koji se oblače, pjevaju, plešu, govore tako podsjeća često na majmuna, a ne na ljudsko biće. 

Treba se čovjek usavršavati, ali i ovo je sve zaista prevršilo svaku mjeru. Netko je napisao kako izgleda da svaki majmun nije baš postao čovjekom i vraća vrijeme unatrag. Žao mi je što sam pokvarila ovako prekrasan proljetni dan. Bolje bi bilo da sam potaknula mlade da se vole, svibanj pun ljepota zove, ali mora se upozoriti da napadati i tući druge nije ljudski. Budimo ljudi.