Sedam savjeta za dobru suradnju s roditeljima

Rečenica „Što mislite, što bi mom djetetu pomoglo?” mala je diplomatska čarolija: često djeluje bolje od bilo kojeg dopisa upućenog ravnatelju, a puno je jeftinija od odvjetnika Postoji jedan poseban krug pakla, negdje između čekaonice kod zubara i reda za osobnu iskaznicu, a zove se roditeljski sastanak nakon lošeg testa. Roditelj ulazi spreman na obranu kao da brani doktorsku disertaciju, učitelj već u glavi vrti rečenicu „S obzirom na okolnosti…” i oboje u startu zaboravljaju da su, zapravo, u istom timu. Kad god se u javnosti spomene odnos roditelja i škole, prva asocijacija često su sukobi: pritužbe, inspekcijski nadzori, prozivanja. A pritom svi, i roditelji i učitelji, žele u suštini istu stvar – da dijete napreduje, da se osjeća sigurno i da odraste u zadovoljnu, sposobnu osobu. Nitko se ujutro ne budi s mišlju „Danas ću sabotirati tuđe dijete”. Šteta je što ta zajednička točka tako lako nestane iz vida čim se pojavi prva ocjena koja nekome ne odgovara ili primjedba koja zvuči oštrije nego što je zamišljena. Škola i roditelj nisu suprotstavljene strane u nekom natjecanju. Oni su, ili bi trebali biti, dva stupa iste ograde koja štiti dijete. Kad ta dva stupa povlače u različitim smjerovima, ograda puca – a najviše gubi upravo onaj zbog kojeg je sve i podignuto. Nesporazumi su gotovo neizbježni. Učitelj dijete vidi u moru od dvadeset i petero druge djece i mora biti pravedan prema svima. Roditelj svoje dijete vidi izbliza, sa svim njegovim strahovima, snagama i posebnim okolnostima kod kuće – i, ruku na srce, malo bi popusta rado. Obje su perspektive točne, ali nijedna sama nije potpuna. Tek kad se spoje, dobiva se prava slika. Grupni chat Tehnologija je približila roditelje i učitelje, ali je usput približila i nesporazume. Ocjena se pojavi u e-Dnevniku i roditelj je vidi prije nego što je dijete stiglo kući, a učitelj nije imao priliku objasniti kontekst. Poruka bez tona lako zvuči oštrije nego što je zamišljena, a odgovor izvan radnog vremena polako postane nevidljivo očekivanje. Tako umjesto razgovora krenu poruke pisane velikim slovima s previše uskličnika i grupni chat „Roditelji 4. b – hitno!!!”. A chat cijelog razreda nije mjesto za rješavanje pojedinačnih problema ni za javno prozivanje jer se ono što je na njemu napisano teško povlači. Zato pomaže mali dogovor na početku godine: koji je kanal za što, do kada se odgovara i što se smatra hitnim. Hitno ide telefonom ili preko tajništva, a sve ostalo slobodno može pričekati sutrašnje jutro. Ocjene, zadaće i AI Isto vrijedi i za ostala pravila koja škole propisuju kućnim redom, poput prethodne najave dolaska u školu ili zabrane snimanja bez znanja i odobrenja osoba koje se snimaju. Nekome to zvuči kao birokracija, a zapravo štiti i djecu, i roditelje, i učitelje. Pravilo koje je objašnjeno lakše se poštuje od pravila koje je samo naređeno. Škola koja objasni zašto, i roditelj koji pita zašto umjesto da pravilo zaobiđe, već su na pola puta do dogovora. Pritisak oko ocjena tradicionalno