Jednostavni zadatci postaju izazov za novu generaciju

Raste razina frustracije pri izvođenju jednostavnih zadataka ‒ djeca sve češće žele odustati i nemaju strpljenja pokušavati Amy Hornbeck odmah primijeti da nešto nije u redu čim njezini učenici uđu u učionicu. Nekad su djeca dolazila s džepovima punima kamenčića i sitnica skupljenih u igri na otvorenom. Danas ulaze s očima prikovanima za ekran. I to se vidi: ne znaju zakopčati jaknu, okrenuti stranicu u knjizi ili pravilno držati žlicu. Hornbeck nije jedina koja primjećuje te promjene. Nedavno istraživanje časopisa Education Week pokazalo je da je 77 posto nastavnika primijetilo kako mlađa djeca imaju veće poteškoće u rukovanju olovkama, bojicama i škarama. U usporedbi s tim, 69 posto učitelja zabilježilo je porast poteškoća pri vezanju vezica u odnosu na prije pet godina. „Kao da nikad nisu vidjeli kocke za slaganje”, kaže Hornbeck, savjetnica u javnim školama Beverly City u New Jerseyju u SAD-u, opisujući kako se djeca muče kada ih zamoli da slože tek tri kocke. „Nevjerojatno je što rade s kockama, čak i kad im pokažeš.” Uloga pandemije Stručnjaci kao uzroke navode kombinaciju vremena provedenog pred ekranima, promjene životnih navika i drugačijih iskustava u djetinjstvu. Lako je za smanjenje finih motoričkih sposobnosti okriviti pandemiju. Naime, istraživanje više od 250 beba rođenih u prvoj godini pandemije pokazalo je da su na testovima motoričkih sposobnosti u dobi od šest mjeseci postizali niže rezultate od beba rođenih prije pandemije. Lauren Shuffrey, koja je provela studiju, a danas je profesorica na Medicinskom fakultetu NYU Grossman, kaže da je teško znati jesu li rezultati posljedica povećanog prenatalnog stresa ili različitog okruženja u kojem su se pandemijske bebe razvijale u prvim mjesecima. Ostajanje kod kuće s roditeljima koji rade također je dovelo do povećanog vremena provedenog pred ekranima kod djece svih dobi ‒ čimbenika povezanog s kašnjenjem razvoja finih motoričkih vještina. ‒ Roditelji su činili ono što su morali u okolnostima koje su bile sve samo ne idealne ‒ kaže Shuffrey. Međutim, Steven Barnett, suvoditelj Nacionalnog instituta za rano obrazovanje pri Sveučilištu Rutgers, smatra da ovaj trend prethodi pandemiji, tvrdeći da to traje već dugo te da je pandemija samo ubrzala rast već postojećeg problema. Kako ekrani potiskuju igru rukama Vrijeme provedeno pred ekranima ‒ bilo na mobitelima, tabletima, e-čitačima ili pred televizorom ‒ znači manje vremena za crtanje, rezanje ili slaganje. Iako učenje matematike ili digitalna umjetnost mogu biti korisni, to ne razvija finu motoriku na način na koji to čini pisanje ili bojenje. Igra na otvorenom, koja je ključna i za fine i za grube motoričke vještine, također opada. ‒ Djeca ne kopaju, ne beru cvijeće, ne rade sve one zanimljive stvari koje su nekad sama otkrivala ‒ kaže Barnett. Hornbeck dodaje da je i praktičnost utjecala na usporen razvoj vještina. Tako hlače bez gumba i zatvarača olakšavaju spremanje ujutro, a zapakirani međuobroci uklanjaju nered ‒ ali djecu