Od samog osnutka škola je na prostoru zračne luke Pleso i od 2013. godine vodimo bitku za imovinsko-pravno definiranje jer smo na zemljištu koje je pod koncesijom pa smo svojevrsni zarobljenici. Ne možemo dograditi školu iako imamo sve planove ne samo za učionički i prostor radionica i praktikuma nego i za sportsku dvoranu, ali ne možemo ništa graditi dok se imovinsko-pravna zavrzlama ne riješi – ravnatelj Vedran Šarac
Vrijeme leti, škola napreduje i u ovim skučenim uvjetima jer radimo u dvije smjene, imamo sve preduvjete, osim prostornih i materijalnih, da budemo regionalni centar kompetentnosti za područje zrakoplovstva
Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina počela je s radom, kao srednja škola, 20. rujna 1976. godine u sastavu tadašnjeg Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje kadrova u zračnom prometu, koju su činile Srednja i Viša zrakoplovna škola, dvije poslovne radne jedinice, obje okrenute nastavi i profiliranju kadrova sa srednjom odnosno višom stručnom spremom. U Centru je postojala i Letačko-tehnička služba koja je po potrebi opsluživala srednju školu za izobrazbu tehničkih kadrova, a Višu školu posebno za izobrazbu pilota i tehničkih kadrova.
Te 1976. godine u Srednju zrakoplovnu školu upisana je prva generacija od 107 učenika, i to u treće razrede, u sva tri usmjerenja: aeroprometni smjer, aerotehnički smjer IRE (instrumenti, radio i elektrouređaji) i aerotehnički smjer ZIM (zrakoplov i motor). Godinu dana kasnije škola je preimenovana u Obrazovni centar zračnog saobraćaja u kojemu je od tada Srednja zrakoplovna škola Rudi Čajavec.
Krajem 1988. godine Viša zrakoplovna škola prestaje s radom, a ratna školska godina 1991./1992. počela je burno. Budući da je zgrada škole samo 200 metra od vojnog aerodroma, zbog opasnosti za učenike tadašnje Zrakoplovne tehničke škole, škola se seli s Plesa u zgradu novoga velikogoričkog vrtića Ciciban gdje su ostali do kraja nastavne godine te se vratili u svoju školsku zgradu koju su u međuvremenu koristili vojnici Ujedinjenih nacija sa svojim pratećim službama i osobljem za vezu.
Iako se radilo sustavno na opremanju radionica i kabineta, sreća je da se ipak najveći dio praktične nastave odvijao u dobro opremljenim radionicama Croatia Airlinesa, Zrakoplovno-tehničkog zavoda, Zračne luke Zagreb, MUP-u, Aeroklubu Zagreb te ECOS-u.
Od školske godine 2006./2007. školovanje po novom programu započinje prva generacija učenika koji se školuju u obrazovnom sektoru Promet i logistika za zanimanje Zrakoplovni prometnik, a od školske godine 2010./2011. implementirani su novi nastavni planovi – strukovni kurikuli – za zanimanja Zrakoplovni tehničar ZIM i Zrakoplovni tehničar IRE. Na taj način Škola je završila modernizaciju nastavnih programa i prilagodbu zahtjevima tržišta rada i europskoj regulativi za sva tri zanimanja. Od 25. ožujka 1998. godine škola nosi ime legendarnog hrvatskog pilota Rudolfa Perešina.
– Od samog osnutka škola je na prostoru zračne luke Pleso i od 2013. godine vodimo bitku za imovinsko-pravno definiranje jer smo na zemljištu koje je pod koncesijom pa smo svojevrsni zarobljenici. Ne možemo dograditi školu iako imamo sve planove ne samo za učionički i prostor radionica i praktikuma nego i za sportsku dvoranu, ali ne možemo ništa graditi dok se imovinsko-pravna zavrzlama ne riješi. A da školu selimo negdje drugdje nema nikakvog smisla jer smo po profilu programa koje izvodimo oduvijek vezani za zračnu luku, zrakoplovstvo, tehničku podršku kao i onu zemaljsku podršku u poslovanju zračne luke. Vrijeme leti, škola napreduje i u ovim skučenim uvjetima jer radimo u dvije smjene, imamo sve preduvjete, osim prostornih i materijalnih, da budemo regionalni centar kompetentnosti za područje zrakoplovstva, ali sve stoji u mjestu – otvoreno govori ravnatelj škole Vedran Šarac.
Zapeli su s tim zemljištem i ne mogu dalje, dodaje.
– Sadašnji prostor škole nas ograničava. Imamo 320 učenika u 12 razrednih odjela u dva smjera kojima pokrivamo cjelokupni tehnički i logistički spektar djelatnika potrebnih za funkcioniranje zračne luke kao i za tehničku podršku, održavanje i remont svih vrsta letjelica. Učenje temeljeno na radu naši učenici odrađuju kod poslodavaca, naših partnera u neposrednom okruženju škole, a to su zračna luka, ratno zrakoplovstvo u bazama na Plesu i Lučkom, zrakoplovni tehnički centar, nastavno središte Prometnog fakulteta u Lučkom, privatna pilotska škola, Croatia Airlines kao jako važan partner te zrakoplovna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova u Lučkom. Svi su nam jako važni i ti su poslodavci snažna karika bez koje škola ne bi mogla funkcionirati. Sad već imamo desetu generaciju učenika koji se usavršavaju za održavanje i remont zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva pa ondje mnogi učenici odmah nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja dobivaju posao. Također, moram reći da naši učenici uopće nemaju problema sa zapošljavanjem kod domaćih poslodavaca ili u inozemstvu. Gotovo svakih nekoliko mjeseci posjećuju nas i predstavnici stranih kompanija u potrazi za budućim radnicima – opisuje ravnatelj.
Godinama imaju velik interes učenika za upis pa se na jedno mjesto prijavljuje i šest kandidata. To su uglavnom izvrsni učenici.
– Već nekoliko godina imamo visok upisni prag jer su naši programi zahtjevni, a poslovi za koje se obrazuju vrlo su odgovorni i moramo držati ljestvicu visoko. Gotovo 70 posto su mladići koji su više okrenuti tehničkim smjerovima, dok djevojke dominiraju u programu tehničara za zračni promet odnosno logistici, ali u svakoj generaciji imamo i nekoliko djevojaka u tehničkim zanimanjima. Imamo trećinu učenika s područja Velike Gorice, trećinu iz Zagrebačke županije i grada Zagreba, a trećina su učenici iz udaljenijih mjesta koji su uglavnom smješteni u učeničke domove u Zagrebu. Bilo bi idealno da imamo i učenički dom, pa da škola ima svoj kampus, jer smo inače malo dislocirani – iznosi ideju Vedran Šarac.
Za sada još uvijek imaju potpunu stručnu pokrivenost nastave iako je do stručnih kadrova sve teže doći.
– Imamo nekoliko nastavnika koji su pred mirovinom, jednoga koji je otišao u mirovinu, ali je nastavio raditi u školi jer ga to veseli, još uvijek ima želju za napredovanjem u svojoj struci koja se stalno mijenja. I takav je stav najdragocjeniji u strukovnim školama koje moraju pratiti sve brži napredak u svom području. No, bojim se budućnosti ako se ništa ne promijeni.
S modularnom nastavom i nemamo problema jer takav način rada primjenjujemo već desetak godina, budući da su naši predmeti svojevrsni moduli koje izvode dva ili tri nastavnika koji se dogovaraju, usklađuju, zajednički planiraju i ocjenjuju ishode učenja učenika. Organizacija nastave nije nam ništa novo, jedina je promjena što smo neke module drukčije rasporedili po razredima kako bi sadržaji bili usklađeni i logički se slijedili – objašnjava.
Osim redovne nastave, tijekom godina učenici uspješno sudjeluju na natjecanjima iz matematike, fizike, hrvatskog jezika, geografije, astronomije. Rade u dvije smjene i to im zbog nedostatka prostora otežava izvođenje većeg broja izvannastavnih aktivnosti pa učenicima nude aktivnosti vezane za struku u okviru Športsko-orijentacijske i Zrakoplovno-športske sekcije, gdje se učenici bave dronovima, maketarstvom, jedriličarstvom, bespilotnim sustavima. Klasične izvannastavne aktivnosti periodično nude učenicima ovisno o njihovim interesima i mogućnostima pojedinih nastavnika. Imaju i mlade volontere koji provode brojne akcije i surađuju s Centrom za odgoj i obrazovanje koji im je u neposrednom susjedstvu.
Škola od 2019. godine sudjeluje u brojnim europskim projektima u okviru Erasmus+ platforme, ali budući da je u njoj relativno malo nastavnika, moraju i s time racionalizirati kako ne bi bilo puno izbivanja s nastave pa se uključuju u projekte jedan za drugim, da ne bi dolazilo do preklapanja i paralelizama.
Tihana Strmo, stručna suradnica knjižničarka i koordinatorica Erasmus+ projekata opisuje što sve škola nudi učenicima putem europskih i školskih projekata.
– Škola ima bogatu tradiciju sudjelovanja u Erasmus+ projektima koja obuhvaća međunarodnu stručnu praksu, inovacije u zrakoplovnoj tehnologiji te suradnju na obnovi povijesnih zrakoplova. Programi u koje se uključujemo uvijek barem djelomično moraju biti naslonjeni na struku u sva tri područja za koje obrazujemo pa tako i surađujemo s komplementarnim školama. Možda je najznačajniji projekt onaj u sklopu kojega smo posjetili Toulouse, francuski grad koji je središte zrakoplovne industrije i proizvodnje Airbus zrakoplova oko kojega se razvija cijela regija. Erasmusi nam tako otvaraju neka nova područja i putem projekata doista iskorištavamo ta nova znanja pa i mi odrasli puno naučimo u tim projektima. I kad netko od tih stranaca posjeti našu školu čudi se kako mi to kvalitetne kadrove obrazujemo u, iz njihove perspektive gledano, prilično skromnim uvjetima.
Jako smo ponosni na novi projekt SkyPrint Europe: Advancing 3D-Printed Aircraft Innovation through IT and Robotics, koji je počeo 1. rujna i trajat će do veljače 2028. i koji se bavi inovacijama u 3D ispisivanju u zrakoplovstvu, a škola je partner s dvjema strukovnim školama – Technikum nr 1 iz poljskog Prudnika i Srednju školu „Niketa Remezijanski” iz srbijanske Bele Palanke. Cilj je da učenici zrakoplovnog, IT, programerskog i strojarskog usmjerenja zajedničkim radom projektiraju, modeliraju i isprintaju na 3D printeru prototip zrakoplova, povezujući pritom zrakoplovstvo, informatiku, programiranje i mehaniku u jedinstven inženjerski proces sličan onome kakav se koristi u stvarnoj industriji.
Prethodni Erasmus projekt bio je „Let u budućnost: održivost, digitalizacija i mentalno zdravlje u zrakoplovstvu” usmjeren na održivost, digitalizaciju i mentalno zdravlje u zrakoplovstvu, a surađivali smo s francuskom školom Eugène Montel i partnerima iz Španjolske. Odradili smo i dvogodišnji projekt u kojem je škola bila strateški partner s Hrvatskom poštom te poštanskim organizacijama iz Grčke i Cipra, a koji je bio usmjeren na razvoj strukovnih vještina i primjenu naprednih tehnologija poput dronova u logistici.
U sklopu jednog projekta mobilnosti učenici četvrtih razreda su krajem 2023. godine boravili na dvotjednoj stručnoj praksi u Milanu gdje su stjecali neprocjenjivo iskustvo u realnom zrakoplovnom sektoru, a lani su učenici četvrtih razreda boravili na dvotjednoj stručnoj praksi u Barceloni gdje su stjecali iskustvo u istraživanju modernih pristupa u radu i ekološki održivoj praksi.
Imamo i školskih projekata kao što je AeroFeniks u kojem su učenici i nastavnici uredili i obnovili češki povijesni zrakoplov Morava L-200 D, smješten ispred same škole. Tu je i
„Poletimo kroz oblake”, projekt usmjeren na razvoj socijalnih vještina učenika s teškoćama u razvoju Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica te na edukaciju učenika Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina o pristupu osobama s invaliditetom, a ponosimo se i projektom „AeroDron”, uz koji su učenici stekli vještine potrebne za programiranje mikrokontrolera koji upravlja dronovima, upravljanje kamerom na dronu, osposobljavanje videoprijenosa s drona u realnom vremenu i pogledu iz prvog lica, prikupljanje i obradu podataka te korištenje i primjenu tih podataka u usvajanju novih znanja putem različitih predmeta te posebno u interdisciplinarnim sadržajima – ponosno objašnjava knjižničarka Tihana Strmo.
„Bilo bi idealno da imamo i učenički dom pa da škola ima svoj kampus jer smo inače malo dislocirani”, iznosi ideju Vedran Šarac
– U pola stoljeća postojanja škola se neprestano razvija, napreduje, prati svoju struku, inovira kurikule, programe za buduća zanimanja u području zrakoplovstva. Naši su učenici cijenjeni stručnjaci i u Hrvatskoj i u inozemstvu, naši maturanti upisuju fakultetske programe u različitim područjima, ali najviše studije koji su na bilo koji način vezani za zrakoplovstvo – kaže ravnatelj Vedran Šarac koji je na toj funkciji već petnaest godina te nastavlja:
– Bilo je to za mene nešto novo jer prije izbora za ravnatelja nisam radio u školi, ali sam vrlo brzo shvatio da imam relativno mali kolektiv u kojemu su ljudi motivirani, spremni raditi, pa smo ubrzo pokrenuli mnogo vrijednih akcija. Nastojali smo školu predstaviti javnosti, zajednici, poslodavcima i već nakon godinu dana morali smo tražiti povećanje upisnih kvota. Željeli smo brendirati zrakoplovstvo pa je 2016. godine potpisana povelja „Grad Velika Gorica grad zrakoplovstva”, a na obilježavanju 40. godišnjice škole imali smo veliki sajam zrakoplovstva na kojemu su se predstavili svi naši veliki partneri, gospodarski subjekti, Hrvatska vojska.
I danas smo mala škola, ugodna je radna sredina u kojoj vladaju gotovo obiteljski odnosi, a u svojim programima koje nudimo učenicima nastojimo pratiti razvoj zrakoplovne struke, da im damo što je moguće više i putem teorijske nastave i učenjem temeljenim na radu, Erasmus+ projektima i svim drugim programima, da budu u korak sa svjetskim trendovima. Svjesni smo i da nam nedostaju neki sadržaji poput tehnologije kompozitnih materijala koji se koriste u izradi zrakoplova, ali to je priča za blisku budućnost o kojoj intenzivno razmišljamo i koju ćemo zasigurno realizirati kad riješimo pitanje školske zgrade, dogradnje učioničkog i radioničkog prostora. S optimizmom gledam na budućnost škole i na njezino ne samo fizičko proširenje nego i na obogaćivanje sadržaja škole suvremenim programima – zaključuje ravnatelj Vedran Šarac.
Goran Gredičak, nastavnik stručne grupe predmeta i praktične nastave:
Nastavnik stručne grupe predmeta i praktične nastave Goran Gredičak bio je učenik ove škole nakon čega je završio fakultet i 15 godina radio u Zrakoplovnom tehničkom centru na održavanju kanadera, ali se prije tri godine odlučio zaposliti u školi.
– U te tri godine preuzeo sam i više strukovnih predmeta, a najnoviji je Bespilotne letjelice odnosno besposadne letjelice, jer su njihovi piloti u našem slučaju učenici na zemlji. Predmet se izvodi već drugu godinu i učenici su zainteresirani, svladavaju osnove tih letjelica, ali prolaze i teorijski i praktično sve vrste besposadnih letjelica. Praktično svladaju vještine letenja s malim dronovima i helikopterčićima, a ponekad vikendom, što nije obvezno, mogu doći u školu pa tada radimo letove s većim letjelicama na modelarskoj pisti u blizini škole. Sviđa im se jer to je budućnost u zrakoplovnoj struci.
Inače sam zadužen i za praćenje učenika na stručnoj praksi kod poslodavaca, obilazim ih u Zrakoplovnom tehničkom centru, na aerodromu Pleso, vojnoj bazi Lučko i na svim drugim lokacijama pa učenicima mogu pomoći savjetom, zadati im zadaću. Učenici vole praktični rad i jedva čekaju da se maknu iz učionice, ali onda shvate da im je jako važno i teorijsko znanje bez kojega su nemoćni u radionici. Njihov je posao odgovoran i moramo ih i tome poučiti, a uz praktičan rad upoznaju i poslodavce pa se mogu opredijeliti što bi u budućnosti doista željeli raditi – male ili velike letjelice, vojne ili civilne avione. Jer, nije isto raditi na Rafaleu, kanaderu ili Airbusu. Uz novi predmet uspjeli smo nabaviti i dosta suvremene opreme jer nastojimo učenicima ponuditi što više. Nastojimo im i engleski jezik, koji je standardni jezik u svjetskom zrakoplovstvu, učiniti što pristupačnijim jer moraju dobro ovladati jezikom struke – ističe Goran Gredičak.
Zanimljiva je njegova priča o tome kako je postao nastavnik u školi.
– Petnaest sam godina radio u Zrakoplovnom tehničkom centru i da sam ostao tamo imao bih nekoliko stotina eura veću plaću, ali za mene nije sve u novcu. Meni je važno da uživam u svom poslu, a to je rad u nastavi. Već u prvom razredu srednje škole vodio sam modelarski klub na Savici, izrađivali smo rakete, išli na natjecanja, zanimalo me to područje, ali najveći je utjecaj na mene imao danas moj kolega, a tada nastavnik stručne grupe predmeta i praktične nastave Stjepan Pripeljaš. On je moj uzor. Njegova nastava, metodičnost, pristup učenicima i nastavi – on je najbolji primjer kakav nastavnik treba biti. Još sam onda odlučio krenuti njegovim stopama, jedino mi je trebalo dosta vremena da doista počnem raditi u školi. Drago mi je da u zbornici ima još bivših učenika škole koji sada predaju stručne predmete. Ja doista volim svoj posao i uživam iz dana u dan u tome što radim u školi. Dosta mojih poznanika ne može vjerovati mojoj odluci jer je plaća u školi znatno manja nego na prijašnjem poslu, uvijek mi govore da će me učenici 'pojesti', da ću gubiti živce. Tamo su me 'pojeli' stari majstori, a u školi uživam i zabavno mi je s učenicima. Vjerujem da je i njima zabavno sa mnom i uz to puno nauče i usvoje mnogo vještina i kompetencija – kaže Goran Gredičak.
Što sve može nastati kada učeniku damo prostor, vrijeme i dobar izazov? Iskustvo projekta OŠ Frana Krste Frankopana Osijek „Frankopanski radoZNALCI – STEM izazov za čisti svemir” pokazuje vrijednost otvaranja knjižnica darovitim učenicima
Broj učenika: 320
Broj razrednih odjela: 12
Broj djelatnika: 38
Poznate osobe, bivši učenici škole: general Michael Križanec, bivši zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, Martin Kosovec, Nebojša Subanović, Tanja Rudež, Doris Novak, János Römer
Broj mentora: 3
Broj savjetnika: 3
Školska kuhinja: ne
Sportska dvorana: ne
Broj smjena: 2
Ponos škole: Generacije učenika koje obrazujemo za zanimanja budućnosti, njegujući izvrsnost, odgovornost i strast prema zrakoplovstvu u duhu naslijeđa Rudolfa Perešina
Moto, ideja vodilja škole: Škola za sva vremena
Erasmus+ projekt Small Steps Lead to Big Changes predstavlja izniman primjer kako interdisciplinarni i transnacionalni pristupi mogu pridonijeti stvaranju zdravijeg, održivijeg i pedagoški osmišljenog okruženja za djecu