Svaka školska godina započinje kriznim traženjem zamjena, pri čemu ravnatelji često ne uspijevaju pronaći kvalificirane stručnjake za tehničke predmete
Uvođenjem modularne nastave i istekom jednogodišnjeg sporazuma između sindikata i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih primjetan je određeni višak nastavnika pojedinih struka npr. geografije, povijesti, njemačkog jezika, kemije, biologije, a s druge strane i dalje bez rješenja sve veći problem nedostataka nastavnika strukovnih predmeta.
Od školske godine 2025./2026., strukovne škole u Republici Hrvatskoj uvele su modularnu nastavu kao dio reforme strukovnog obrazovanja. Cilj modularnog pristupa je veća fleksibilnost, prilagodba tržištu rada i mogućnost individualiziranog obrazovanja.
Ozbiljan problem
Međutim, gotovo neprimjetno prolazi daleko ozbiljniji problem: kronični nedostatak nastavnika strukovnih predmeta u srednjim strukovnim školama, osobito u područjima elektrotehnike, strojarstva i srodnih tehničkih disciplina, a još veći problem predstavlja nedostatak nastavnika iz uže specijaliziranih područja. Ova tiha kriza prijeti kvaliteti obrazovanja i dugoročno utječe na konkurentnost hrvatskog gospodarstva.
Strukovno obrazovanje čini temelj razvoja tehničkih, proizvodnih i uslužnih sektora u Republici Hrvatskoj. Dok se u javnosti često raspravlja o manjku nastavnika matematike, fizike i kemije strukovni predmeti ostaju izvan fokusa, iako su jednako – ako ne i više – pogođeni.
Prema zadnjim dostupnim podacima, čak šest posto nastavnika u strukovnim školama nema odgovarajuću stručnu spremu. U mnogim školama nastavu iz specifičnih tehničkih područja poput zrakoplovne tehnike, CNC obrade, automatike ili elektroinstalacija često drže stručnjaci bez pedagoških kompetencija ili se nastava improvizira zbog nedostatka stručnog kadra.
Svaka školska godina započinje kriznim traženjem zamjena, pri čemu ravnatelji često ne uspijevaju pronaći kvalificirane stručnjake za tehničke predmete.
Vatrogasne mjere
Modularna reforma strukovnog obrazovanja dodatno mijenja strukturu satnice, ali ne rješava temeljni problem nedostatka nastavnika u strukovnim predmetima već ga dodatno naglašava i produbljuje jer je potreba za stručnim kadrovima veća.
Ravnatelji škola i dosad svake godine koriste različite „vatrogasne mjere” kako bi popunili raspored, a sve češće i povratak umirovljenih nastavnika u učionice, ako se uopće nađe nekoga tko to želi. Češće je problem u preniskim mirovinama koje „natjeraju” bivše nastavnike ponovo u školu nego želja za nastavkom rada. Problem je u ovom slučaju često što se radi i o generacijskom i tehnološkom jazu između učenika koji dolaze iz digitalno „natopljenog” svijeta i nastavnika struke koji su otišli u mirovinu.
Jedan od najvažnijih razloga zašto se stručnjaci iz tehničkih struka sve rjeđe odlučuju za nastavnički poziv jest prije svega znatna razlika u plaćama između obrazovnog sustava i realnog sektora. U nekim slučajevima, razlika između nastavničke i početničke tržišne plaće iznosi od minimalno 30 % pa do 100 %, osobito u specijaliziranim tehničkim područjima. Uz to, nastavnici nemaju dodatke poput bonusa, stimulacija, službenih vozila ili fleksibilnog radnog vremena koji su uobičajeni u industriji, godišnji odmori u pravilu su vezani uz kalendar školske godine i rezervirani isključivo u terminima učeničkih praznika.
Ciljano povećanje plaća
Općenito, uzroci problema su prije svega sve prisutniji nedostatak motivacije za nastavničkim pozivom. Mladima je nastavnički smjer sve manje privlačan, što sve više potvrđuju neispunjene kvote u nastavničkim smjerovima na fakultetima. Kako onda uopće za ulazak u sustav obrazovanja motivirati mlade stručnjake inženjere magistre strojarstva, elektrotehnike, zrakoplovnog inženjerstva, brodogradnje?
Jedan od najučinkovitijih mehanizama za privlačenje stručnjaka u obrazovni sustav bilo bi ciljano povećanje plaća nastavnicima iz deficitarnih područja, osobito onima s inženjerskom pozadinom. Trenutačna razlika u plaćama između nastavnika i inženjera u realnom sektoru nepremostiv je izazov.
Bez konkurentnih plaća i sustavne podrške, obrazovni sustav ne može privući ni zadržati stručnjake iz tehničkih struka. Ciljano povećanje plaća deficitarnim nastavnicima, što uključuje i deficitarne nastavnike u STEM području, nije trošak – to je investicija u budućnost hrvatskog obrazovanja i gospodarstva.
Gubitak za gospodarstvo
Kako bi se osigurala pravednost, motivacija i kvaliteta nastave, umjesto linearnog povećanja, moguć je model stimulativnog nagrađivanja temeljen na konkretnim pokazateljima koje bi trebalo ipak jasno i temeljito definirati.
Strukovno obrazovanje u Hrvatskoj suočeno je s ozbiljnim kadrovskim izazovima koji zahtijevaju hitnu i sustavnu reakciju. Bez kvalificiranih nastavnika strukovnih predmeta, obrazovni sustav gubi sposobnost pripreme učenika za tržište rada, a gospodarstvo gubi temelj za inovacije i rast. Vrijeme je da se strukovni nastavnici prestanu tretirati kao nevidljivi dio sustava – jer bez njih sustav ne može funkcionirati.
Moguće rješenje problema
Jedan od dodatnih i demotivirajućih faktora za studente koji završavaju inženjerske studije i stručnjake iz industrije koji razmatraju prelazak u obrazovanje jest i činjenica da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ne financira stručno-pedagošku naobrazbu. Kandidati moraju sami snositi trošak programa za stjecanje nastavničkih kompetencija, koji se kreće oko 1500 eura. Taj iznos ne bi predstavljao veliki teret za sustav, a kad bi ga Ministarstvo subvencioniralo, što je nekad bila praksa, bio bi značajan korak naprijed. To dodatno destimulira ulazak u sustav obrazovanja, na neki način i diskriminira stručnjake koji dolaze iz realnog sektora ili su upravo završili fakultet i proizvodi dodatne barijere u trenutku kad je sustav već kadrovski iscrpljen.
Jedno od rješenja za kandidata kojem je plaćen trošak programa za stjecanje nastavničkih kompetencija jer vremenski uvjetovana ugovorna obveza rada u školu u određenom trajanju, da bi se opravdali troškovi dodatne izobrazbe, ili pak povrat sredstava ako kandidat odustane od posla u školi.
