
Prema posljednjim najavama jasno je da sindikati ne kane stati. Nisu impresionirani nijednim dosadašnjim potezom Vlade, a bilo ih je nekoliko: od početnog pomirljivog tona premijera Andreja Plenkovića i poziva na dijalog, preko prilično radikalne odluke Vlade da dani provedeni u štrajku ne će biti plaćeni, pa do nikad viđenog pokušaja mobilizacije ravnatelja škola i učenika (prvima je dana obveza organizirati nastavu kako god znaju, drugima dolazak u školu), a onda i rijetko hladne poruke ministra Radovana Fuchsa organizatorima nakon štrajka ‒ „Niste me impresionirali”
Prije dva tjedna žrtvovao sam cijelo drugo poluvrijeme sjajne utakmice Lige prvaka ne bih li pogledao što na državnoj dalekovidnici u udarnom terminu o štrajku imaju reći državni tajnik u MZOM-u, čelnik jednog sindikata, sveučilišni profesor i ravnateljica jedne osnovne škole. I požalio sam. Državni tajnik, majstor za financije u resornom ministarstvu, vidno iznerviran, bahat, na granici nepristojnog ponašanja, uvjeravao je i one u studiju i svekoliki puk pred TV ekranima kako su zahtjevi za povećanjem plaća prosvjetara te za korekciju njihovih koeficijenata neopravdani i megalomanski, jer im je u posljednjih šest ili osam godina milošću najdugovječnijeg premijera i aktualne vlasti plaća u kumulativu narasla za oko 60 posto. I požalio se kako njemu kao državnom tajniku deset godina plaća nije išla ni za lipu, a bogme ni za cent gore. I kako je on kao državni tajnik zakinut. Rastužilo me to. Strašno. Suze mi potekoše. Rekao bi moj prijatelj „suza suzu sustiže!”.