
Zašto se tako promptno može pronaći novac za zaštitare koji bi trebali jamčiti sigurnost u našim školama, a desetljećima nema novca za zapošljavanje psihologa, socijalnih pedagoga, defektologa kako bi se kompletirale stručno razvojne službe u školama koje bi u suradnji s učiteljima i roditeljima mogle učiniti puno više u smislu prevencije bilo kakvih nemilih pojava i za sigurnost učenika i djelatnika nego svi zaštitari, sve elektroničke brave, videonadzori i zidovi podignuti oko škola…
Shodno najavama (i tužnoj istini da se uvijek nešto strašno mora dogoditi da bismo reagirali) donesen je dokument koji bi trebao pridonijeti većoj sigurnosti u školskim ustanovama. Na prvi pogled ništa novo od onoga što je već zapisano i čega su se škole dosad trebale pridržavati. Svi znamo da slični protokoli u nekim školama odavno postoje, no nikad nisu u potpunosti zaživjeli.