
Prema važećem Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera roditelji mogu opravdavati do tri dana izostanka u nedogled pa je teorijski moguće da učenik na nastavi provede samo 44 umjesto 175 radnih dana. Naravno, to se još nije dogodilo, ali ima učenika koji skupe i do 300 sati roditeljskih opravdanih izostanaka, što je pedeset radnih dana. Može li takav učenik usvojiti znanja, vještine i kompetencije u svim nastavnim predmetima i može li deficite nadoknaditi u dvotjednim instrukcijama? Može li biti objektivno vrjednovan i ocijenjen? Teško i nemoguće! Zbog toga ravnatelji predlažu hitnu izmjenu Pravilnika tako da se roditeljima ograniči opravdavanje izostanaka na najviše 12 dana u nastavnoj godini. Za drastične situacije predlažu da se uvede obveza polaganja predmetnog ispita…
Liječnici opće prakse u našoj suverenoj, samostalnoj i demokratskoj državi stalno dobivaju i bitke i ratove protiv učitelja. Prijeteći štrajkom dobiju i više nego što su tražili za razliku od prosvjetara koji i nakon šest tjedan štrajka pognu glave i pokupe se doma s veličanstvena dva posto povećanja „s odgodom”, a prije osam godina „potukli” su prosvjetare i kad su odbili pisati ispričnice školarcima, jer to im je bilo preteško pa je tadašnji ministar kompilator donio pravilnik kojim ih je neizravno oslobodio tog mukotrpnog posla i prebacio sve na vrlo odgovorne, savjesne i za vlastito dijete zabrinute roditelje, dopustivši im da izostanke svoga mladunca s nastave mogu u e-Dnevniku opravdavati do tri dana i bez ispričnice, na temelju vlastite procjene o zdravstvenom stanju vlastitog djeteta. I tako po tri dana do vječnosti!