
Do prije nekoliko godina u školama je problem bio zaposliti učitelja materinskog jezika, engleskoga, matematike i fizike, no vremena su se promijenila i danas nema profila koji gotovo kronično nedostaje u osnovnim i srednjim školama. Već spomenutima pridružili su se učitelji razredne nastave, ostalih predmeta iz STEM područja, odgojnih predmeta. Reklo bi se ‒ doslovce nema čega nema. Badava i stipendije i mrvicu povećane plaće i koeficijent podignut na zavidnih 2,01 kad se mladi sve teže odlučuju za kruh sa sedma kora, a nisu mornari nego budući učitelji. Gledaju svijet oko sebe i ne vide ni materijalnu perspektivu, a još manje cijenjenost njihova posla već samo podsmijeh, omalovažavanje i izloženost pritiscima doista sa svih strana
Ne ću ništa o državnoj maturi i tome da 40 posto gimnazijalaca na eseju nije znalo objasniti pojam „požrtvovnost”, a djeca su nam tako prepametna i načitana. Ne ću ni o pomicanju odnosno odgađanju početka nastavne godine za sedam dana koju je donio sam premijer pod pritiskom primorsko-dalmatinskih župana, a ne suočen s argumentima prosvjetne struke i znanosti. Ne ću ni o deficitu učitelja i nastavnika jer o tome smo se raspisali u temi ovoga broja, ali kako su stvari krenule uskoro bismo ‒ kraj Boltovih i Woltovih dostavljača, šofera autobusa, turističkih i građevinskih djelatnika iz dalekoistočnih država južno od Himalaja ‒ mogli uvoziti i prosvjetare. Radit će za manje plaće i ne će se buniti zbog povišice od jedva dvadesetak posto koju su dobili uoči Vladina povećanja plaća dužnosnicima na svim državnim razinama od kilavih 83 posto.